Početna strana > Rubrike > Komentar dana > Vučić u Briselu, Srbija na kolenima
Komentar dana

Vučić u Briselu, Srbija na kolenima

PDF Štampa El. pošta
Slobodan Samardžić   
sreda, 01. mart 2023.

 Najgora je situacija kada se obistine sve najgore slutnje. Naše slutnje na ono što će doći uvek su bile zasnovane na prethodnim događajima, dakle činjenicama koje su svedočile o Vučićevim odlascima u Brisel. To se zakonito događalo desetinama puta tokom celih deset godina. Nema doslednije politike od one koju je srpski autokrata vodio povodom pitanja Kosova i Metohije, dakle, politike predaje južne pokrajine od prvog do poslednjeg koraka. 

Par dana pre poslednjeg dijaloga sa Kurtijem u Briselu, M. Lajčak je izjavio da je obojici dokument bio poslat u septembru prošle godine, da se sve vreme na tome radilo, a da je Vučić prihvatio dokument za razgovore u januaru, dok je Kurti to učinio u februaru ove godine. Vučić je, dakle, mesecima obmanjivao građane Srbije o stvarnom toku događaja, a skupštinske poslanike o prirodi dokumenta       

Ni u jednom slučaju nije bilo pitanje šta je Vučić uradio, nego kako nas je lagao. Poslednji slučaj njegovih paketa obmana srpske javnosti tiče se otužne igre sa tzv. francusko-nemačkim sporazumom. O kojim najkrupnijim obmanama je reč:

Naslov sporazuma i priroda dokumenta. Vučić je, posebno tokom skupštinske rasprave (2. i 3. februar), ubeđivao poslanike i javnost Srbije da je reč o neformalnom dokumentu (non-paper),  koji je, kao takav, daleko od bilo kakvog predloga sporazuma. Par dana pre poslednjeg dijaloga sa Kurtijem u Briselu, M. Lajčak je izjavio da je obojici dokument bio poslat u septembru prošle godine, da se sve vreme na tome radilo, a da je Vučić prihvatio dokument za razgovore u januaru, dok je Kurti to učinio u februaru ove godine. Vučić je, dakle, mesecima obmanjivao građane Srbije o stvarnom toku događaja, a skupštinske poslanike o prirodi dokumenta. Dan pre dijaloga u Briselu (27. februara), dokument se pojavio na zvaničnom sajtu EU pod naslovom Predlog EU – Sporazum o putu normalizacije odnosa između Kosova i Srbije (vid. https://www.eeas.europa.eu/eeas/belgrade-pristina-dialogue-eu-proposal-agreement-path-normalisation-between-kosovo-and-serbia_en).

Obaveza je da „strane“ međusobno priznaju nacionalne simbole i sva službena dokumenta. Srbija se posebno upozorava da ne ometa „Kosovo“ u pristupanju „bilo kojoj“ međunarodnoj organizaciji i tako dalje. Formulacija pomenutog upozorenja briše drugu crvenu liniju A. Vučića – protivljenje da „Kosovo“ uđe u UN. Reč je o „bilo kojoj međunarodnoj organizaciji“!

Politika sakrivanja. Predsednik države je sve vreme držao dokument zaključan za javnost, iako je ona bila upoznata sa njegovim sadržajem pre dva meseca preko albanskih medijskih izvora. Ni poslanici nisu dobili dokument pre tematske skupštine. Kada je objavljen na sajtu EU, videlo se da su sve medijske verzije bile najmanje 90% verodostojne originalu. Zašto je predsednik ovako postupio? Računao je s tim da će na skupštinskoj raspravi lakše manipulisati stavom da je reč o poverljivom dokumentu koji stoga u Srbiji nije javno obznanjen. Tako mu je bilo lakše da negira izlaganja poslanika o dokumentu na koji se pozivaju, a navodno nije „pravi“. Iako je bila providna i tada, danas se ova taktika prevare može lako dokumentovati.

Zbog čega je, sadržinski gledano, Vučić bio protiv objavljivanja dokumenta? U njemu je, ukratko, sadržan sporazum „dve strane“ (po naslovu – Kosova, na prvom mestu, i Srbije) o „sveobuhvatnoj normalizaciji odnosa“ (izraz koristim iz jednog drugog dokumenta koji je vlada Srbije prihvatila januara 2014). Prihvatanjem Sporazuma… zvanična Srbija je de iure priznala nezavisnost “Kosova“, a od deklarativnog priznanja je deli samo reč „priznanje“ koja nedostaje u dokumentu. Kao što znamo, „priznanje“ je jedna od dve crvene linije A. Vučića. Ona je crvena da crvenija od stida ne može biti. Imajući u vidu tu fantomsku crvenu liniju, u dokumentu se izlaže odnos Srbije i Kosova na osnovi načela UN o suverenitetu, teritorijalnom integritetu i nezavisnosti država. Obaveza je da „strane“ međusobno priznaju nacionalne simbole i sva službena dokumenta. Srbija se posebno upozorava da ne ometa „Kosovo“ u pristupanju „bilo kojoj“ međunarodnoj organizaciji i tako dalje. Formulacija pomenutog upozorenja briše drugu crvenu liniju A. Vučića – protivljenje da „Kosovo“ uđe u UN. Reč je o „bilo kojoj međunarodnoj organizaciji“!

Sakrivanje aneksa Sporazuma. Nadalje, predsednik je odmah po završetku razgovora u Briselu prigrabio mikrofon da što pre saopšti zvaničnu verziju. Navodno se ništa naročito nije dogodilo. Priča se nastavlja, ali ništa nije definitivno prihvaćeno budući da nije potpisano. Pri tome, na novinarsko pitanje o „mapi puta“ predsednik ne odgovara ništa. Reč je o jedinoj relativno novoj odredbi dokumenta (tačka 11), gde stoji da se obe strane obavezuju da poštuju plan primene Sporazuma sadržan u njegovim aneksima. Ovaj, sastavni deo sporazuma nije objavljen na sajtu EU, možda i zato da ne oteža Vučiću muku ubeđivanja srpske javnosti da je sve u redu. Mi ga koristimo ponovo preko jednog albanskog izvora (vid. https://sputnikportal.rs/20230214/albanski-mediji-sta-sadrzi-evropski-plan-normalizacije-odnosa-tzv-kosova-i-srbije-1150951085.html) U tački 7 dokumenta govori se o obezbeđenju „odgovarajućeg nivoa samouprave za srpsku zajednicu na Kosovu“. Dakle, ne pominje se Zajednica srpskih opština. U t. 3 aneksa ponavlja se ova fraza iz čl. 7 osnovnog Sporazuma, takođe bez pominjanja ZSO. Pri tome se zadužuje Upravljački tim da formuliše Statut samouprave za srpsku zajednicu na Kosovu, itd. Prvo, zar to nije posao koji je utvrđen dodatnim sporazumom Briselskom iz 2015. godine (tzv. 22 načela)? Drugo, zašto se ne pominje ZSO? Sve su to pitanja na koja je Vučić sakrio lice šakama da bi otklonio stvarnost pred očima. Opšte je poznato da Kurti ne prihvata naziv iz Briselskog sporazuma – ZSO, i želi da ga zameni sa „opštine sa srpskom većinom“. U razloge za ovo nećemo sada da ulazimo. Više nas interesuje Vučić. Ako je prihvatio Sporazum, kako je rekao, prihvatio je i t. 11 koja nalaže aneks, koji je sigurno video. Njegovo ćutanje pred novinarima o „mapi puta“ (kao, o tome će se tek razgovarati) ostavlja mu prostor za dalje manipulisanje srpske javnosti, sve do nove istine koju će prikazati kao nužnost.

Konačno, aneks upućuje na još stvari koje se, doduše, nalaze u osnovnom dokumentu, ali tek s aneksom je jasno da je reč o brzoj realizaciji (postoje rokovi). Tu je primena obaveze o priznavanju nacionalnih simbola i zvaničnih dokumenata, i realizacija „stalnih misija“ među „državama“. Ne smemo zaboraviti ni finu (a onespokojavajuću) razliku u odredbama o položaju Srpske pravoslavne crkve na nezavisnom „Kosovu“. U osnovnom tekstu Sporazuma stoji „strane će formalizovati status SPC na Kosovu“, a u aneksu 7 „Kosovo će formalizovati status SPC na Kosovu“! Ako Vučić misli da će njegovim čuvenim umećem pregovaranja promeniti bilo šta u ovim odredbama, grdno se vara. Niko mu, posle mnoštva grdnih prevara, neće poverovati. Tačkom o SPC bi mogao da se pozabavi i Sinod, možda i vanredni sabor SPC na čelu sa patrijarhom, jer njihova zapanjujuća pasivizacija povodom celovitog pitanja pokrajine i mesta SPC u njoj može delovati samo kao znak odobrenja a nikako protivljenja. 

I ako neko misli da će Vučić, posle obavljenog prljavog posla otići sa vlasti, grdno se vara, jer samo on može da odigra unutrašnju ulogu za spoljnu strategiju „zapadnobalkanskog“ Gleichschaltung-a, gde onome koji štrči treba odseći glavu. Bezglava Srbija je idealna Srbija i ona je moguća jedino pod vladavinom čoveka koji svoj vlastodržački apetit zadovoljava ispunjavanjem kolonijalnih apetita poludelog zapada

Vidimo da je ovde reč o mega-manipulaciji. A kako i ne bi, kada otcepljeno Kosovo treba provući kroz iglene uši javnosti u kojoj preko 80% populacije izražava negativan stav prema priznanju. Ta operacija za sada se drži o koncu „dve crvene linije“ kao magijske fikcije koju treba uterati u istu javnost ubijajući boga u njoj. Jedina šansa preostaje u računu izluđivanja javnosti, njenog pretvaranja u orvelovsku životinjsku farmu i to uz pomoć evro-američkih buldožer-činovnika i domaćeg evropejsko-natovskog pogona.

Ovo je zaista vreme istine. Danas niko ne može da kaže da ne zna o čemu je reč, ili da svoju oportunističku poziciju pravda visokim „evropskim vrednostima“. Takav jezik, jezik „vrednosti“, pao je na niske grane budući da su one pretvorene u sredstva najprljavijih političkih radnji. Ako se Kosovo i Metohija preda, kako je i tamo i ovde već odlučeno, onaj ko to učini neće moći da se skriva iza izmanipulisane javnosti, niti će takva javnost moći da se krije iza velikog manipulatora. Mira u Srbiji neće biti, jer Kosovo je za današnji zapad samo nit uspešno rasparane čarape iza koje slede druge niti: jugoistočna Srbija, Raška oblast, Republika Srpska… I ako neko misli da će Vučić, posle obavljenog prljavog posla otići sa vlasti, grdno se vara, jer samo on može da odigra unutrašnju ulogu za spoljnu strategiju „zapadnobalkanskog“ Gleichschaltung-a, gde onome koji štrči treba odseći glavu. Bezglava Srbija je idealna Srbija i ona je moguća jedino pod vladavinom čoveka koji svoj vlastodržački apetit zadovoljava ispunjavanjem kolonijalnih apetita poludelog zapada.             

(Srbija i svet)