Početna strana > Rubrike > Politički život > Balkanski primati u evropskim pantalonama
Politički život

Balkanski primati u evropskim pantalonama

PDF Štampa El. pošta
Stefan Karganović   
utorak, 21. decembar 2010.

Pre tridesetak godina britanski profesor Dankin Vilijams, ozbiljno zabrinut usled propadanja klasične estetike u umetnosti pod naletima savremenog nihilizma, objavio je studiju „Majmuni u pantalonama: bolesna literatura za bolesno društvo“ (The Trousered Apes: Sick literature for a sick society). On tu izlaže svoje viđenje uzroka tih pojava i predlaže moguća rešenja. Predgovor je u svom neponovljivom stilu napisao veliki Malkolm Mageridž.

Ukratko, teza knjige je da svako ko škraba ne postaje automatski pesnik ili pisac i da svako ko nanosi boje na platno nije likovni umetnik. Obucite majmuna u pantalone, dajte mu četku da je zamoči u razne farbe i položite ispred njega platno. Rezultat će biti „majmunijada“ bez obzira na to da li je tokom „umetničkog akta“, za razliku od kolege-majmuna na grani, ovaj „slikar“ nosio pantalone ili ne.

Obucite majmuna u pantalone, dajte mu četku da je zamoči u razne farbe i položite ispred njega platno. Rezultat će biti „majmunijada“

Mutatis mutandis, sličan princip primenljiv je i na javni diskurs i na učesnike u njemu. Svako ko se meša u javni život i ko daje izjave i drži predavanja društvu o stvarima o kojima vrlo malo zna ne postaje automatski javna ličnost ili ozbiljna organizacija, niti predstavlja neki sektor koji bi bio veći i značajniji od njegovog kafe društva. Ovih dana, jedna „nevladina organizacija“ pod imenom Inicijativa 33 oglasila se, ali ne više u poznatim i dosadnim tonovima zakeranja o stvarima koje im se ne sviđaju, već sada već na način koji ima potencijal da stvarno ugrozi osnovne slobode i političku autonomiju građana. Radi se o njihovom zahtevu[1] da se prodaja artefakata sa likom generala Ratka Mladića administrativno onemogući. Zatim sledi bizarno obrazloženje koje autore ovog zahteva postavlja u okvire naslova navedene knjige Dankana Vilijamsa: „prodaja figura zločinca Ratka Mladića bez ikakvih reakcija policije i ostalih državnih organa pokazuje svima koliko je srpsko društvo daleko od evropskih vrednosti.“

Ukoliko je vladavina zakona jedna od suštinskih evropskih vrednosti za koje se Inicijativa 33 zalaže, onda već prvo pitanje mora da glasi: postoji li zakon koji prodaju predmeta sa likom Ratka Mladića zabranjuje, i ako postoji kada je bio usvojen i šta u njemu piše? U jednoj evropski uređenoj zemlji – za razliku od nekakvog „azijatskog despotizma“[2] – policija ne može da reaguje bez zakonskog pokrića.

Ukoliko je vladavina zakona jedna od suštinskih evropskih vrednosti za koje se Inicijativa 33 zalaže, onda već prvo pitanje mora da glasi: postoji li zakon koji prodaju predmeta sa likom Ratka Mladića zabranjuje, i ako postoji kada je bio usvojen i šta u njemu piše?

Drugo pitanje koje bi se moralo postaviti je sledeće. Koliko su zemlje članice Evropske unije po ovom pitanju daleko ili blizu „evropskih vrednosti“? Srbija nije članica EU pa strogo govoreći srpsko društvo i nema obavezu da podražava evropske vrednosti, šta god to bilo.

Sadržaj evropskih vrednosti u odnosu na lik Ratka Mladića možemo da ispitamo vrlo jednostavno i lako. Da li je u ijednoj evropskoj zemlji zabranjena prodaja Mladićevih statua ili nošenje majica sa njegovim likom? Naravno da nije. To je prima facie dokaz da prodavci za tezgama na Zelenom vencu postupaju u potpunosti u skladu sa evropskim vrednostima. Za razliku, Inicijativa 33, primenom grubog pritiska i blefiranjem da predstavlja neki „sektor“ društva koji je brojniji od nekolicine njenih članova, želi da ogromnoj većini nametne svoju političku predrasudu kao opštu normu. Sa evropskim vrednostima, šta god one bile, to nema nikakve veze.

Sa razlogom ponavljamo refren „šta god one bile“ kada pominjemo evropske vrednosti. Kao što u Srbiji nema zakona kojim se zabranjuje javno korišćenje lika generala Mladića, tako ni Evropski parlament nikada nije usvojio normativan akt koji sadrži referentni spisak „evropskih vrednosti.“ To je, zapravo, bezsadržajna fraza. Balkanski politički oportunisti i ideološki agitatori pragmatično je zloupotrebljavaju i cinično je definišu po trenutnoj potrebi. Ali čak i pod takvim uslovima, mi Inicijativi 33 (šta god ona i gde god ona bila) ipak možemo pokazati evropske vrednosti kako se one odražavaju u praksi evropskih zemalja, bar što se tiče predmeta sa likom generala Mladića.

U svojoj provincijalnoj ostrašćenosti, oni su ti koji su pokrenuli pitanje prodaje statua generala Mladića kao testa evropskog opredeljenja srpskog društva. Oni sada moraju da objasne zašto bi ja bez policijske intervencije mogao da kupim statuu Ratka Mladića na Trafalgar skveru, na Place de la Concorde, ili na Potsdamer placu, ali po njima ne – na Zelenom vencu?

Kao što u Srbiji nema zakona kojim se zabranjuje javno korišćenje lika generala Mladića, tako ni Evropski parlament nikada nije usvojio normativan akt koji sadrži referentni spisak „evropskih vrednosti.“

Ali pravi i neuporedivo važniji lakmus test ne evropske opredeljenosti srpskog društva nego morala i poštenja ove fantomske organizacije jeste nešto drugo. Mnogo ređe nego ranije, ali na zgražavanje građana još uvek isuviše često, moguće je u Srbiji naići na slike i predmete sa likom bivšeg diktatora Josipa Broza. Da se podsetimo: u maju 1945. godine diktatorovi eskadroni smrti su na slovenačko-austrijskoj granici po kratkom postupku pobili nekoliko desetina hiljada (ovo je konzervativna procena) ratnih zarobljenika iz redova pripadnika formacija drugih političkih profila, koje je povezivala samo jedna stvar: protivljenje Brozovom pokretu i uspostavljanju njegove diktature na teritoriji Jugoslavije. Za desetak dana u maju 1945. Brozove trupe izvršile su masovni pokolj zarobljenika koji i najekstravagantniju verziju događaja u Srebrenici u julu 1995, koja bi se mogla pripisati Ratku Mladiću, definitivno baca u zasenak.

Ima li Inicijativa 33 ikakav komentar, sada ćemo ih parafrazirati, na „prodaju figura zločinca Josipa Broza bez ikakvih reakcija policije i ostalih državnih organa“? Zar ponuda predmeta sa likom diktatora ne „ pokazuje svima koliko je srpsko društvo daleko od evropskih vrednosti“?

Ako Inicijativa 33 komentara nema, zašto ga nema? Koji je razlog za njenu selektivnu moralnu indignaciju?


[2] Da nekome iz ideološkog kruga Inicijative 33 ne bi palo na pamet da slično kao u slučaju Dobrice Ćosića protiv mene podnese krivičnu prijavu za „govor mržnje,“ termin „azijatski despotizam“ nije moj nego Karla Marksa. Mada oni u svakom slučaju to mogu da učine – bilo bi mi zadovoljstvo da ih vidim pred sudom.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner