Početna strana > Rubrike > Politički život > Predizborne parole ili srpski politički deja vu
Politički život

Predizborne parole ili srpski politički deja vu

PDF Štampa El. pošta
Bogdana Koljević   
utorak, 20. mart 2012.

Dakle – počelo je. A da li se ”po jutru dan poznaje” ili se ”prvi mačići u vodu bacaju” tek ćemo videti, ali pomalo slutim da će pre biti ovo prvo. I ne bih pri tom nikom da kvarim sreću predizbornog poleta, ali je – sa ciljem opšteg poboljšanja političkog diskursa i političkog života – neophodno sagledati sadašnje stanje stvari, potencijale i realne domete. Analiza političkih diskursa stranaka u Srbiji, uprkos neretko opravdanim tvrdnjama o disproporciji i ogromnom jazu između reči i dela, na upečatljiv način ipak svedoči o njihovim, javnim ili manje javnim, matricama i obrascima mišljenja. Lansirane predizborne parole tipičan su, i krajnje ilustrativan, primer i (ne)ideološke suštine savremene politike i, ne manje, bitan presek trenutnog političkog stanja i atmosfere. Da li se pronalazite u paroli ”Izbor za bolji život” ili možda u sloganu ”Pokrenimo Srbiju”? Da li vas mobiliše slogan ”Za Srbiju znaš zašto” ili parole poput onih ”Jaka Srbija, jaki regioni” ili ”Istina”? Najzad, ne liči li ovo sve skupa na slabiju izvedbu jednog deja vu? I nije li to činjenica koja, možda, ponajviše smeta, razočarava i brine, uz razume se, onu drugu, da se pri, valjda, čistoj svesti i zdravoj pameti, građanima serviraju ove parole?

I da ne bude dileme – uopšte ne mislim da je izlizanost, potrošenost ili nedostatak i najmanje originalnosti i inventivnosti, ključni problem, mada bi i on već bio sasvim dovoljan da utvrdimo da parole nisu efektne. Ali, krenimo redom. Parola ”Izbor za bolji život” sugeriše da je najveća vrednost, takoreći iznad svih ostalih vrednosti, vrhovna i neupitna – bolji život. Pod ”boljim životom” se, opet, misli pre svega na materijalnu satisfakciju, te je na taj način normativni okvir političke stranke koja ovo zastupa smešten u sferu ideologije materijalizma u njenom najproblematičnijem obliku, tj. onom koji ne cilja primarno na uspostavljanje jednakosti u društvu nego pre na održavanje postojećeg status quo-a, uz eventualno ”pobošljanje života”. Ali ostaje, u najmanju ruku, nejasno, ko je subjekt kojem se ova parola obraća? Čiji je taj ”bolji život”? Poboljšanje čijeg materijalnog položaja se ovde traži, ili obećava, za koje društvene i socijalne klase je ovo namenjeno? Usput, kod svake političke stranke koja pretenduje da se prepozna kao ”leva” nikakve dileme ne bi bilo (a i to bi tek bio nužan, ali ne i dovoljan uslov, da bi se mogla nazvati ”levicom” – koja u Srbiji, inače, praktično ne postoji).

Parolu ”Pokrenimo Srbiju” moglo je, svi su izgledi, izneti mnogo političkih stranaka, ali ta činjenica manje govori o njenoj nekakvoj samorazumljivosti ili opšteprivaćenosti, a više o tome da ideološka nedefinisanost stranke, koja je njen autor, ostaje živa i prisutna. Poseban problem leži u činjenici da asocijativnost ove parole bitno sadrži, kao noseći, prizvuk da je potrebno negde se pokrenuti, sa starim, dobro poznatim tonalitetom da je za Srbiju, valjda potrebno da nekud ide. Stiče se utisak, dakle, da nije reč o nekakvom unutrašnjem kretanju nego pre spoljašnjem kretanju, izmeštanju tj. pomeranju sa trenutnog mesta boravka. Sa treće strane, parola ”Za Srbiju znaš zašto”, donekle slično prethodnom, ali i složenije od toga – upućuje da za Srbiju treba glasati iz nekog drugog razloga van nje same, tj. da se suština nalazi u ”nečemu” što neko treba „da zna“ – a što nije sama Srbija. Prećutna poruka ovog slogana je da treba glasati za Srbiju da bi se dobilo nešto drugo. Unutrašnja nekoherentnost i nekonzistentnost uočljivija je ako se ima u vidu da je nosilac ove poruke stranka nacionalne, ”desne” orijentacije, čiji je bezmalo celokupan program sadržan u postavljanju Srbije na prvo mesto, tako da je u tom smislu poruka najneposrednije protivrečna, i u krajnjoj implikaciji, skoro samoponištavajuća. Povrh svega toga, parola je čak i jezički, preciznije lingvistički, u najmanju ruku, poluproblematična, dok je prisutni misticizam oko toga šta je ”najvažnije”, po svemu sudeći posledica težnje sa ”modernošću” u komunikacionom pristupu javnosti. 

Slogan ”Jaki regioni jaka Srbija” hoće da kaže da suštinu jake Srbije predstavljaju jaki regioni, čak do te mere da regioni, u političkom normativizmu, dolaze ispred Srbije. Drugim rečima, ključna politička poruka je da nema ničeg prečeg i važnijeg od projektovanih regiona, odnosno da nisu najpresudnije ni Srbija kao država, ni njena decentralizacija nego upravo regionalizacija, od čije snage treba da zavisi i sve ostalo. I last but not least, parola skoro mesijanskog prizvuka – ”Istina”. Da je ovo bila reklama za, recimo, Filozofski fakultet, čak i tada bi bilo logično da bude modifikovano i izneseno u nešto drugačijem, možda upitnom obliku, dok bismo, da je reč o reklami za Bogoslovski fakultet, svi verovatno rekli da je prenapadna i neprilična. Ali ovde se upravo o tome i radi. Ovakvom parolom, naime, jedna stranka sugeriše da je vlasnik istine, odnosno, da je istina u njenom neprikosnovenom posedu. Tako se prerogativi objavljene istine tj. istine kao objave i kao teološkog pojma prebacuju na polje političke istine. Stvar je u tome da je, sem neporecive pretencioznosti parole, reč o, da tako kažemo, nelegitimnom transferu, u kojem se politička istina (ergo, ni naučna ni filozofska ni teološka istina) supstancijalizuje i prisvaja, dok njen ultimativni nosilac treba da oličava ako ne Bogočoveka, onda svakako, možda ničeanskog nadčoveka. Najzad, da stvar bude neverovatnija, dok slogan ”Za Srbiju znaš zašto” jedne nacionalne konzervativne stranke nosi prizvuk maltene postmodernizma, dotle parola ”Istina” liberalno-globalističke stranke sadrži skoro arhaični prizvuk i poziv.

Razume se, kvalitet naših novih predizbornih parola ili, preciznije, njihova bliskost po nedostatku istog, ni po čemu ne znači da među političkim strankama nema, nekad i izuzetno velike, političke razlike. Još manje hoću da kažem da na predstojeće izbore ne treba izaći, a pogotovo ne da svoj revolt i nepristajanje treba iskazati nekakvim ”belim listićima”. Jer glasanje na izborima nije samo građansko pravo svakog pojedinca, ono je, iako ne zakonska, zbog toga ne manje građanska obaveza. Zato, ovaj kraći osvrt treba da posluži tek našoj svesti o trenutnom stanju političkih diskursa u Srbiji. I dok nema boljeg – biramo od odabranog. Ali prilično sam sigurna da bi nam srpski marketinški magovi svima zajedno učinili uslugu da je, recimo umesto slogana, ”Izbor za bolji život” stajalo ”Za evropsku Srbiju”, umesto ”Pokrenimo Srbiju” možda ”Vreme je za promene”, umesto ”Za Srbiju znaš zašto” stari slogan ”Ko sme da vas pogleda u oči?” sa nekadašnjim plakatima ili ”Zna Srbija”, umesto ”Jaki regioni jaka Srbija” recimo ”Razvoj cele Srbije” i slično. Političke poruke, političke ideologije, političke etike i estetike bili bi tako u potpunosti sačuvani, a mi bismo se, uverena sam, osećali makar malo dostojanstvenije. Ovako, u našem političkom sivom moru i novom predizbornom ciklusu, ostade, makar za sada, jedna normalna, efektna i transparentna parola, oličena u jednostavnom, a opet toliko bitnom – ”Biram Srbiju”.

Srpski politički deja vu – dok, jednoga dana, ne bude bilo nekih novih lica, programa i stranaka, možda boljih ili, za početak, svesnijih i doslednijih od ovih sada.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner