Početna strana > Rubrike > Politički život > Verujem da će pravda na kraju pobediti
Politički život

Verujem da će pravda na kraju pobediti

PDF Štampa El. pošta
Vuk Jeremić   
nedelja, 10. jul 2011.

(Uvodno izlaganje na 20. godišnjem zasedanju Parlamentarne skupštine Organizacije za bezbednost i saradnju u Evropi, Beograd, 9. jul 2011)

Poštovani parlamentarci,

Ekselencije,

Dame i gospodo,

Dozvolite mi da na početku zahvalim Suzani Grubješić na uvodnoj reči i na njenom izuzetnom zalaganju i predanosti koju ispoljava u svojstvu šefa srpske delegacije pri Parlamentarnoj skupštini OEBS-a.

Imaću čast da vam se danas i zvanično obratim u plenumu 20. godišnjeg zasedanja. Sada bih želeo da kažem nešto više o sadržaju nacrta rezolucije pod nazivom “Borba protiv nelegalne trgovine ljudskim organima” koju je juče prihvatio Treći komitet Parlamentarne skupštine OEBS-a. Sutra je predviđeno glasanje o toj rezoluciji.

Želeo bih da vas najiskrenije zamolim da učinite sve što je u vašoj moći kako bi se sprečilo nasilno oduzimanje, krijumčarenje i trgovina ljudskim organima. Verujem da ovo treba da postane jedna od najvažnijih tema na celokupnom prostoru OEBS-a.

Jedan od najneposrednijih načina na koji možete da pomognete jeste usvajanje strožnijih zakona protiv ove monstruozne prakse koju sprovode organizovane kriminalne mreže.

Drugi način borbe protiv trgovine ljudskim organima jeste dalje angažovanje kroz multilateralne organizacije. Na primer, u Savetu Evrope, u toku je priprema nacrta konvencije. Takav instrument predstavljao bi dobru osnovu za univerzalnu zaštitu u toj oblasti.

OEBS i sam daje svoj veliki doprinos tom cilju. Specijalni predstavnik Organizacije i Koordinator za borbu protiv trgovine ljudima, Marija Gracija Đanmarinaro, uskoro će predstaviti rezultate svoje studije o ovom stravičnom obliku organizovanog kriminala.

Nadam se da će to dati podstrek za preduzimanje odlučne akcije u Ujedinjenim nacijama na osnovu rezolucije 59/156, koju je Generalna skupština usvojila 2004. godine, pod nazivom “Sprečavanje, borba i kažnjavanje trgovine ljudskim organima.” U bliskoj budućnosti, Republika Srbija, zajedno sa još nekoliko država, planira da započne pripremu nacrta jedne obavezujuće konvencije kojom bi se trgovina ljudskim organima proglasila krivičnim delom.

Dame i gospodo,

U nacrtu rezolucije Parlamentarne skupštine OEBS-a kaže se “da je trgovina ljudskim bićima jedan od najtežih zločina protiv čovečnosti i da je trgovina ljudskim organima njegov najekstremniji oblik.” U tom nacrtu rezolucije izražava se posebna zabrinutost zbog “kidnapovanja i trgovine ljudima radi uzimanja njihovih organa, naročito tokom ratnih sukoba.” U rezoluciji se izričito navodi rezolucija Parlamentarne skupštine Saveta Evrope broj 1782 (2011) kojom je 25. januara ogromnom većinom usvojen izveštaj vašeg kolege, švajcarskog senatora Dika Martija, pod naslovom “Nehumano postupanje prema ljudima i nelegalna trgovina ljudskim organima na Kosovu.”

Ozbiljnost tih užasnih tvrdnji uzdrmale su savest čovečanstva. One su na svetlost dana iznele ono što se odavno sumnjalo, to jest da tzv. Oslobodilačka vojska Kosova – čiji su pripadnici trenutno visoki politički funkcioneri u Prištini – snosi odgovornost za kidnapovanje stotine srpskih civila pre, tokom i nakon konflikta iz 1999.godine, kao i da su kidnapovana lica sa Kosova prebacivana u tajne logore u Republici Albaniji.

Zarobljenici su, prema navodima Izveštaja, bili prisilno podvrgavani hirurškim zahvatima i ostavljeni da umru. Njihovi organi prodavani su na međunarodnom crnom tržištu – pri čemu je trag vodio ne samo do zemalja sa prostora OEBS-a, već i do nekih delova Afrike, Azije i Bliskog istoka.

Dame i gospodo,

Ovde se radi o stravičnoj praksi do sada nezabeleženoj u krvavim analima brutalnih ratova u Evropi.

Ukoliko se ove tvrdnje dokažu, OVK će biti optužena za jednu potpuno novu kategoriju ratnih zločina – ili, kako je definisano u vašem nartu rezolucije, za ekstreman zločin protiv čovečnosti.

Ne sme biti nikakve sumnje u pogledu toga da se ove ozbiljne optužbe moraju detaljno istražiti. Sve prepreke na putu otkrivanja istine o ovim nezapamćenim zverstvima moraju biti bez izuzetka otklonjene.

U cilju zadovoljenja pravde, od suštinskog je značaja temeljita i nezavisna krivična istraga u vezi sa uzimanjem i trgovinom ljudskih organa na Kosovu.

Za ovaj zadatak neophodan je mandat Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija, iz najmanje dva nepobitna razloga.

Prvo, kako bi se zaista sprečilo da počinioci ostanu nekažnjeni. Jedino istraga sprovedena pod okriljem Saveta bezbednosti može da obezbedi punu saradnju svih zemalja članica Ujedinjenih nacija. U suprotnom, neki od učesnika u ovom ratnom zločinu mogli bi ostati van domašaja pravde. Bilo bi dovoljno da napuste Kosovo i da odu u jednu od više 180 zemalja sveta koje sa Euleksom nemaju sporazum o ekstradiciji.

Da ne bude nikakve zabune, Euleks ima realna ograničenja u pogledu jurisdikcije. Ovaj ozbiljan problem može se rešiti jedino kroz mehanizam Saveta bezbednosti i obavezujuću snagu Sedmog poglavlja Povelje UN.

Drugi razlog zbog kojeg moramo ići kroz Ujedinjene nacije jeste sprečavanje jednog veoma uznemiravajućeg presedana.

Činjenica je da je u svim prethodnim slučajevima ozbiljnih ratnih zločina na Balkanu – bez obzira kojoj strani su počinioci pripadali i bez obzira na njihove političke uloge – Savet bezbednosti je davao izričit mandat za istragu.

Nažalost, i dalje smo svedoci žestokog otpora takvoj odluci.

Mislim da je konačno došlo vreme da se otvoreno zapitamo: zašto?

Šta može biti razlog da se za osumnjičene za trgovinu ljudskim organima pravi izuzetak? Da li bi oni trebalo da uživaju posebne privilegije, imunitete ili zaštitu, ili bi i za njih trebalo da važe isti standardi kao i za ostale ratne zločince na Balkanu?

Verujem da bi ovakav način razmišljanja trebalo da preovlada posebno u kontekstu OEBS-a. Ova organizacija je od samog svog osnivanja bila privržena izbegavanju dvostrukih aršina u zaštiti ljudskih prava. To je jedan od njenih osnovnih principa i ciljeva.

Zbog čega nailazimo na žestok otpor nekih članova naše Organizacije da se u ovu istragu uključi Savet bezbednosti?

Iskreno, nemam odgovor na to pitanje. Ali u jedno sam siguran—i želeo bih da s tim u vezi budem u potpunosti jasan: Srbija neće popustiti niti će se povući u svom zahtevu za zadovoljenjem pravde.

Ne tražimo nikakav vanredni položaj, niti bilo kakve posebne mere ili standarde. Mi samo tvrdimo da svi osumnjičeni za ratne zločine moraju biti tretirani isto. Ne tražimo ništa više od toga, niti imamo moralno pravo da pristanemo na bilo šta manje.

Dame i gospodo,

Došli smo do suštine: ako se u ovo ne uključi Savet bezbednosti, postoji velika šansa da počinioci ovih neverovatno surovih zločina ostanu nekažnjeni.

To nikako ne smemo dopustiti. Mislim da niko – bez obzira na svoju nacionalnu pripadnost ili politička uverenja u pogledu Kosova – ne sme ovako nešto da prihvati.

Odbacivanje ujednačenog pristupa pitanju ratnih zločina ne bi predstavljao samo moralni neuspeh najvišeg reda. To bi bilo i odstupanje od političke privrženosti unapređenju mira i stabilnosti u prostoru OEBS-a. Možda i najgore od svega, to bi obezvredilo napore koje su do sada uloženi kako bi se proces regionalnog pomirenja priveo uspešnom kraju.

Dragi prijatelji,

Uprkos trenutnim teškoćama, verujem da će na kraju pravda pobediti.

Verujem da se mora otkriti istina o onom što se dogodilo.

I takođe verujem da oni koji su krivi moraju biti kažnjeni – što će biti značajan doprinos uspostavljanju trajnog mira između Srba i Albanaca na Balkanu.

Želeo bih svoje istupanje da završim citatom iz rezolucije koju je Savet Socijalističke internacionale jednoglasno usvojio 2. jula. Ovaj pasus najsažetije predstavlja pristup za koji sam se danas založio:

“Socijalistička internacionala snažno podržava apel Generalnog sekretara UN da se sprovede detaljna, objektivna i nezavisna istraga u vezi sa navodima o nehumanom postupanju prema ljudima i nelegalnoj trgovini ljudskim organima tokom i posle oružanih sukoba na Kosovu, kao i nameru da Savet bezbednosti imenuje specijalnog predstavnika generalnog sekretara kako bi se obezbedila efikasna istraga.”

Zahvaljujem na pažnji.  

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner