Početna strana > Prenosimo > Nismo umorni od Evrope
Prenosimo

Nismo umorni od Evrope

PDF Štampa El. pošta
Vuk Jeremić   
četvrtak, 30. jul 2009.

(NIN, 30. 07. 2009)

Ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić je sve manje popularan u Briselu, ali ga izgleda sve više cene u Srbiji. Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić je nešto manje popularan u otadžbini, ali mu munjevito raste rejting u Briselu. Šef srpske diplomatije, izgleda, mirno podnosi svakodnevna ambasadorska ogovaranja, pokušava da novim diplomatskim inicijativama, otvaranjem novih polja delovanja, nadomesti ozbiljan zastoj u evropskim integracijama. Razgovor za NIN vođen je tokom vikenda, nakon što je sa turskim kolegom Ahmetom Davutogluom, u Novom Pazaru, obavio unutrašnju diplomatsku misiju – pomirio Rasima Ljajića i Sulejmana Ugljanina.

- Poseta turskog ministra može imati strateški značaj ne samo za odnose Srbije i Turske, već i za stabilnost čitavog Balkana. Ne samo zbog rastuće uloge Ankare u međunarodnoj zajednici, već i zato što je odnos sa islamom jedno od najvažnijih pitanja sa kojima će se suočiti Evropa u 21. veku. Način na koji će se Unija odnositi prema islamu u decenijama koje su pred nama u velikoj meri će uticati na događaje u svetu, kao i na njen globalni značaj i ulogu u njima. A direktan dodir islama sa Evropom, kao i definisanje budućih odnosa te dve civilizacije će se u dobroj meri događati upravo kod nas na Balkanu. Srbija mora imati ozbiljan odnos prema islamu, politiku koja ga ne antagonizira, već ga tretira kao integralni deo društva. Verujem da bi nam jedan od glavnih partnera u tome mogla biti Turska.

Uvaženi profesor Darko Tanasković je u nedavnom intervjuu NIN-u pozvao na oprez kada se govori o strateškom partnerstvu sa Turskom jer njeni interesi na Balkanu nisu baš u saglasnosti sa našim interesima. Možemo se podsetiti da je Turska među prvima priznala Kosovo…

- Činjenica da je Turska priznala Kosovo jeste svakako otežavajuća okolnost za ono što želimo da postignemo u budućnosti. Ali, u realnoj politici ne postoje savršene prilike. Mnogi analitičari iznose izvesne rezerve i pozivaju na oprez prema politici Ankare ne samo na Balkanu, već i na Kavkazu u Aziji. Nezavisnost njene spoljne politike, od odbijanja da sarađuje sa Bušovom vladom u invaziji Iraka preko nezavisne posredničke uloge na Bliskom istoku do izuzetno kontroverznog odnosa prema Kini, upućuje na zaključak da je reč o novoj, samouverenoj Turskoj, koja je svesna svojih kapaciteta i želi da igra značajniju ulogu, zemlji koja se transformiše iz tradicionalnog strateškog poprišta u strateškog aktera. Mislim da bi trebalo strpljivo i pažljivo graditi odnose i poverenje, ako želimo da uspostavimo strateško partnerstvo od kojeg bismo mogli imati ogromnu korist.

A gde vi vidite tu korist?

- Pre svega u stabilizaciji interreligijskih odnosa, koji se na Balkanu reflektuju i na međuetničke i međudržavne odnose. Turska je na ovim prostorima prisutna stotinama godina i nastaviće da igra važnu ulogu bez obzira na to da li će postati članica Evropske unije. Budući da ona ima i ozbiljne ekonomske kapacitete, razgovarali smo o značajnim investicijama na području Sandžaka, inače veoma osetljivom delu Srbije. Tu pre svega mislim na tursku investiciju u autoput koji bi tuda prolazio.

Rekli ste da Turska može mnogo da doprinese stabilizaciji interreligijskih odnosa, ali je poseta šefa turske diplomatije već dovela do stabilizacije unutarreligijskih odnosa, odnosno do pomirenja dvojice lidera, Rasima Ljajića i Sulejmana Ugljanina. Kako je do toga došlo?

- Učinjen je značajan iskorak u stabilizaciji lokalnih prilika, ali na tome treba da se radi i dalje. Nije bilo lako pripremiti ovu posetu, bilo je teških momenata u razgovorima koji su joj prethodili, ali ona je završena na najbolji mogući način. Mislim da je važnu ulogu odigrala ponuda Turske da investira pod uslovom da se stabilizuju lokalne prilike.

Odnosi Srbije sa jednom drugom velikom islamskom zemljom su predmet vatrenih rasprava po stranim ambasadama. Srbiji, a pre svega vama, zamera se što smo jedina evropska zemlja koja nije u UN osudila kršenja ljudskih prava u Iranu.

- Tu ne sme biti nikakvih nejasnoća. Srbija je u potpunosti posvećena očuvanju standarda ljudskih prava, svuda u svetu, a to pre svega pokazuje stalnim napretkom na tom polju u našoj zemlji. Kada se vode diskusije o ljudskim pravima u međunarodnoj areni, na moju veliku žalost mogu da primetim da imamo države u kojima se drastično krše ljudska prava, na primer Saudijska Arabija, ali o tome retko dolazi do debate u UN, koju blokiraju neki od glavnih zagovornika osude Irana u istom kontekstu. Ovo nije ni mesto ni vreme da detaljno analiziramo stanje ljudskih prava u Iranu, ali svaka zemlja treba da sa velikom dozom trezvenosti pristupa tim raspravama, uzimajući u obzir svoje sveobuhvatne interese. Teheran je odigrao značajnu ulogu u našoj diplomatskoj borbi za očuvanje teritorijalnog integriteta. Mi smo se našli u veoma nezgodnoj situaciji kada je jedan broj islamskih zemalja pokušao da pitanje Kosova predstavi kao versko pitanje. Pošto je naš kredibilitet u muslimanskim zemljama ozbiljno narušen tokom devedesetih godina, pitanje je šta bi se dogodilo sa brojem priznavanja da Islamska Republika Iran nije na eksplicitan način javno iznela stav da Kosovo nije verski, već politički problem. To se mora uzeti kao jedan od parametara kada odlučujemo kako da se postavimo u međunarodnoj areni. Naravno, to je jedan od parametara, ne i jedini, i nastavićemo pažljivo da pratimo situaciju.

Da li sve češće okretanje istočnim zemljama zapravo govori da ste umorni od Evrope?

- Spoljna politika ima tri podjednako važna prioriteta – priključenje Evropskoj uniji, odbrana Kosova i odnosi u regionu. Od ta tri prioriteta, ovaj vezan za Kosovo je najsloženiji, jer se tu suočavamo sa otporom nekih od najuticajnijih zemalja sveta. Primorani smo da vodimo globalnu borbu da što manji broj zemalja prizna Kosovo, zbog čega možda nekima na prvi pogled izgleda da nam je odnos sa Azijom, Afrikom, ili Latinskom Amerikom važniji od odnosa sa Evropom. To nije tačno. Članstvo u EU je centralni, strateški prioritet Srbije.

Niste se, dakle, umorili od Evrope?

- Nikako. Ponavljam, to je naš centralni strateški prioritet.

A da li se Evropa umorila od nas?

- Mnogi govore o umoru od proširenja, s obzirom na to da Evropa prolazi ne samo kroz ekonomsku, već i institucionalnu krizu. Lisabonski sporazum za sada nisu ratifikovale sve države članice, zbog čega se dovodi u pitanje opšti entuzijazam za dalje proširenje. U političkom smislu, niko srećom ne dovodi u pitanje obećanje dato 2003. u Solunu zemljama zapadnog Balkana da su im vrata Evrope otvorena. Ali, u praktičnom smislu smo svedoci toga da proces pristupanja ide sporije nego pre.

Da li donošenje ovakvog zakona o informisanju, koji se teško može opisati kao evropski, znači da je Vlada Srbije svesna da je Evropa veoma daleko, pa predlaže ovakav zakon, dok Evropa opet u tišini prati usvajanje zakona jer je možda svesna da će proći dosta vremena dok Srbija zakuca na njena vrata?

- To je pre svega unutrašnjepolitičko pitanje i kao takvo nije u domenu rada ministarstva na čijem sam čelu. Činjenica je da, ukoliko želimo da pristupimo EU, moramo da sve svoje zakone i regulative prilagodimo evropskim standardima. Da li je ovaj zakon u potpunosti u skladu sa evropskom regulativom, nisam u stanju da procenim ali, kao i svi, sa pažnjom pratim žustru debatu o tom pitanju.

A vi to ne dovodite u pitanje?

- Nemam sva potrebna znanja da bih formirao definitivan stav, ali vidim da jedan broj ljudi u čiju stručnost nemam razloga da sumnjam dovodi u pitanje neke delove ovog zakona.

Ukidanje viza jeste prvi ozbiljniji uspeh ove vlade. Šta vam govori činjenica da to ukidanje viza neće važiti za građane Srbije sa Kosova? Da li je time Srbija posredno priznala da Kosovo nije njen deo?

- Nikako se ne bih složio sa tim. Srbija će, bar dok ova vlada traje, nastaviti da vodi politiku u kojoj su podjednako važni i evropska budućnost i Kosovo. Oslobađanje stega iz prošlosti, uključujući i izjednačavanje prava naših građana sa ostalim građanima Evrope na slobodu kretanja ni na koji način ne dovodi u pitanje našu kosovsku politiku. Činjenica je da na Kosovu, nakon 10 godina međunarodne uprave, postoje bezbednosni uslovi koji su drugačiji u odnosu na ostatak Srbije, zbog čega će najverovatnije biti neophodno različito tretiranje putnih isprava izdatih građanima koji imaju prebivalište u pokrajini. Postoji sličan presedan koji ja često citiram – građanima Velike Britanije kojima je izdat pasoš na britanskim ostrvima nisu potrebne američke vize, dok žitelji iz nekog drugog dela Ujedinjenog Kraljevstva nemaju tu privilegiju. To, naravno, ne dovodi u pitanje suverenitet britanske krune nad celom državnom teritorijom.

Mediji su prenosili da vas je predsednik Tadić kritikovao jer ste navodno prisvojili uspeh za ukidanje viza?

- To su čiste spekulacije. Reč je o zajedničkom naporu svih državnih institucija, sa predsednikom Republike na čelu, koji su sinhronizovano radili i došli nadomak velikog uspeha.

U medijima se takođe vode rasprave o podeli Kosova. Vi ste već demantovali da vam je takva ideja bliska, ali me zanima da li se u vladi o toj ideji uopšte razmišlja, razgovara?

- Mi smo u potpunosti posvećeni teškom, ali verujem ipak ostvarivom cilju - obnovi dijaloga o statusu pokrajine. Prištinske vlasti i oni koji ih u međunarodnoj areni podržavaju trenutno odbijaju bilo kakvu diskusiju o tom pitanju i tvrde da je kosovska priča završena jednostranim proglašenjem nezavisnosti. Borba za obnavljanje pregovora je teška, ali verujem da ćemo posle iznošenja mišljenja Međunarodnog suda pravde imati argumente da se vratimo za pregovarački sto. Kada se to dogodi, nadam se da će sve strane iskazati dobru volju i fleksibilnost da bi se došlo do trajnog i za sve prihvatljivog rešenja, a parametre tog rešenja u ovom trenutku ne bi bilo dobro diskutovati u javnosti. Jedan od razloga što prethodni pregovarački napori nisu urodili plodom, jeste to što su strane u pregovorima javno licitirale šta bi za njih bilo jedino prihvatljivo rešenje. Što se nas tiče, konačni kompromis bi morao da bude takav da ne naruši ustavni okvir i da bude jasno podržan od građana Srbije.

Ne isključujete mogućnost promene Ustava, kako bi razgovori o eventualnoj podeli Kosova bili mogući?

- Nisam to rekao. Mislim da nema nikakvog smisla da se sada upuštamo u takve spekulacije. Ali ponavljam da bi svako rešenje moralo da bude podržano od građana i u skladu sa Ustavom naše zemlje.

Ranije su razni ministri redovno, a posebno u izbornim kampanjama, izlazili sa rokovima o evropskim integracijama. Možete li da se upustite u prognoze o srpskim rokovima za Evropu?

- Jako bi nezahvalno i neodgovorno bilo govoriti o tome. Postoje parametri u ovoj jednačini koji nisu u našoj kontroli. Lično verujem da će biti nastavljen proces proširenja, ali da niko u ovom trenutku ne može da predvidi kojim tempom. Naš centralni prioritet je ulazak u EU, ali kao država moramo težiti tome da svoje državne probleme rešavamo nezavisno od konkretne moguće dinamike pristupanja EU. Bilo bi daleko jednostavnije ukoliko bi ubrzano išli ka Briselu, ali pošto je ta brzina pod znakom pitanja ne samo zbog nas, već i iz mnogih drugih razloga, mi moramo odgovorno i izbalansirano pristupati rešavanju svih problema sa kojima se suočavamo, nijednog trenutka ne odstupajući od evropskih integracija kao konačnog cilja.

Prošle godine je posle izbora i formiranja vlade izgledalo kao da su Srbija i EU na medenom mesecu, da su Srbiji otvorena sva evropska vrata. Šta se to dogodilo za tih godinu dana, kako su se ohladili ti odnosi?

- Ovo je po meni apsolutno “najevropskija” vlada koji neki demokratski proces može da iznedri u Srbiji. Kao takvi, mi smo snažno opredeljeni ka evropskoj budućnosti, ali proces proširenja Unije na Balkan je usporen dobrim delom i zbog procesa u kojima mi nismo jedini faktor odlučivanja. Tu naravno ne pokušavam da ekskulpiram nas ili vlade drugih zemalja zapadnog Balkana. Svakako da može i bolje i više, ali neki od problema potiču i izvan naših granica.

A šta je sa odgovornošću vlade. Je li ona možda izneverila neka očekivanja u Briselu?

- Mi smo bili jasni i iskreni kada smo rekli da želimo da se priključimo EU ali i da diplomatski i pravno branimo svoju teritorijalnu celovitost, koristeći u toj borbi sve resurse koji se nalaze na raspolaganju jednoj suverenoj državi. Ova vlada nije napravila nijedan “faul” prema svojim evropskim partnerima. Moguće je da smo bili nešto uspešniji u odbrani Kosova nego što su mnogi očekivali, ali to svakako nije razlog za hlađenje odnosa.

Vi se u diplomatskim krugovima apostrofirate kao neko ko remeti te odnose, jer previše insistirate na Kosovu. Evropa je navodno očekivala da će vlada, pa i vi, Kosovo polako stavljati u drugi plan…

- To nije moja lična politika. Svako ko bi obavljao moj posao sigurno bi radio isto, jer su to građani podržali na izborima. To je jedinstvena državna politika, definisana u Narodnoj skupštini.

Posle posete američkog potpredsednika DŽozefa Bajdena ponovo se vode rasprave o članstvu u NATO-u jer je to, navodno, jedan od nezvaničnih ali veoma važnih preduslova da bi neka balkanska zemlja ušla u EU. Da li vam je neki od sagovornika tako nešto saopštio?

- Prilikom posete potpredsednika Bajdena ta dilema je u potpunosti otklonjena – Srbija neće biti uslovljavana na putu ka EU članstvom u NATO-u. Ovog trenutka, članstvo u NATO-u nije tema. Mislim da vojna neutralnost Srbije neće biti predmet revizije u dogledno vreme. Ova zemlja je obavezujućom odlukom Narodne skupštine vojno neutralna i ne očekujem da će se to promeniti.

Kada su vas nedavno pitali da izaberete između Obame i Putina, niste propustili priliku da se izjasnite za Putina. Da li šef diplomatije treba da na taj način izražava svoje simpatije?

- To ne bi trebalo posmatrati na personalizovan način, nije to moj odnos prema jednoj ili drugoj ličnosti, već odnos prema politici koja se vodi prema našoj zemlji. Mi želimo da imamo najbolje moguće, podjednako dobre odnose i sa jednom i sa drugom državom, ali ovog trenutka je činjenica da sa Ruskom Federacijom nemamo otvorenih pitanja. Rusija nas snažno podržava u svim našim proklamovanim nacionalnim prioritetima, ne samo kada je reč o Kosovu, već i u procesu evrointegracija. Sa SAD, na moju veliku žalost, to nije slučaj – imamo jedno otvoreno pitanje, budući status Kosova. Ali ponavljam, iskreno se nadam da ćemo u budućnosti imati podjednako dobre odnose i sa Moskvom i sa Vašingtonom. Učinićemo sve što je u našoj moći da tako bude.

Kada bi neko isto pitanje postavio na sednici vlade, da li biste ostali u manjini?

- Ne mogu da zamislim situaciju u kojoj bi se članovi vlade izjašnjavali o tom pitanju.
Pričali smo o dva prioriteta spoljne politike, ali nismo ništa rekli o trećem prioritetu – dobrosusedskim odnosima. Obično se kaže da neće biti stabilnosti na Balkanu bez dobrih odnosa Srbije i Hrvatske, ali smo svedoci da, osim nekih fraza i lepih izjava o unapređenju saradnje, ti odnosi kao da se godinama nisu pomerili sa mrtve tačke..
- Na moju veliku žalost, nisu čak ni sve izjave tako lepe. Činjenica je da sa Hrvatskom imamo čitav niz teških, otvorenih pitanja, koje želimo da zatvorimo. Hrvatska deklarativno izražava spremnost da te probleme reši, ali do sada nismo bili u prilici da to učinimo.

Koja su to otvorena pitanja?

- Pitanje imovine Srba u Hrvatskoj, tužba za genocid koju je Hrvatska podnela Međunarodnom sudu u Hagu, pitanje plasmana srpskog kapitala i proizvoda u Hrvatskoj… Kada bude postojala i praktična spremnost da se sedne i ozbiljno razgovara, nadam se da ćemo tu priliku iskoristiti da poboljšamo situaciju, jer Srbija ima ogroman interes da to učini. Zaista želimo najbolje moguće odnose sa svim susedima, uključujući i sa Hrvatskom. Poslednje izjave i gestovi nekih hrvatskih zvaničnika, na moju veliku žalost, ne ulivaju nadu. Dao bog da grešim i da će se u najskorijoj budućnosti stvari promeniti, jer mislim da je prošlo vreme kada smo sebi mogli da priuštimo zatvaranje očiju pred nagomilanim problemima.

Jeste li pitali hrvatskog kolegu Jandrokovića ili nekog drugog zvaničnika zašto se ne rešavaju ti problemi i koji ste odgovor dobili?

- Svi naši razgovori su vrlo uljudni, uvek se izražava spremnost za razrešenje međusobnih sporova, ali do toga još uvek ne dolazi. Nadao sam se da ćemo imati priliku da počnemo konstruktivne razgovore tokom moje posete Hrvatskoj, gde je trebalo da učestvujem na Kroacija samitu u Dubrovniku. Poseta nije otkazana krivicom naše strane, ali se nadam da će do susreta uskoro doći.

Zašto je otkazana?

- Zato što nije ispoštovan precizno i jasno dogovoren format učešća, o čemu smo obavešteni manje od 24 časa pre početka skupa. Na moju veliku žalost, nismo imali izbora sem da otkažemo posetu.

(Razgovarao: Batić Bačević) 

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner