Srbi su zaboravili da države nastaju i nestaju u ratovima, isto tako i državne teritorije. Pusta je farsa da ćemo vratiti KiM mirnim putem. Ne zagovaram novi rat, ali osećam obavezu da kažem narodu da je tako bilo i da će tako ostati

Vučićevo odbijanje da dodeli diplomatski imunitet ruskom osoblju Rusko-srpskog humanitarnog centara u Nišu, uz istovremene ratifikacije, pre izbora, diplomatskog imuniteta za predstavnike NATO i logističku podršku NATO u Srbiji, izgleda kao očigledan šamar Moskvi

Hilari Klinton i njeni izaslanici su zabrinuti da se Tomislav Nikolić i nova vlada ne probude u “nacionalno orijentisanoj stvarnosti” koja bi trebalo istinski da teži ostvarivanju vitalnih nacionalnih interesa Srbije. 

Nakon prošlogodišnjeg, vrlo ambiciozno pokrenutog, ali neslavno propalog premijernog izdanja Filmskog festivala Srbije (FFS), opstanak ovog projekta bio je ozbiljno doveden u pitanje. Stara mudrost nam govori kako je najteži drugi roman, film ili album.

Starogrčko insistiranje na mjeri bilo je plod mudrosti, a prelaženje granice prave mjere stvari se nazivalo hibrisom. Hibris se po pravilu plaćao propašću, i to propašću epohalnih razmjera. Mi smo da nas svi svjedoci kako Njemačka u Grčkoj prelazi tu mjeru svojim rigoroznim insistiranjem na „novcu koji joj pripada“.

On će doći na vlast izborima, ali on će dobro znati ko ga je izabrao, i on će biti prvi srpski postoktobarski vladar koji neće doći na vlast na tom balansu svojih obećanja građanima i obaveza prema strancima; on se neće baviti glupostima poput reformi.

Jedno sa drugim ne ide. DSS je, za srpske prilike, ozbiljna stranka s tradicijom. Ona još uživa ugled u delu biračkog tela koje veruje u vrednosti patriotizma i građanske demokratije. Taj ugled će, međutim, brzo nestati ako DSS zbilja ostvari saradnju s režimom čija je praksa daleko i od jedne i od druge pomenute suštinske vrednosti. 

Stvaranje Sjedinjenih država Evrope predviđa uvođenje bankarske, fiskalne, ekonomske i političke unije sa mnogo većim ovlašćenjima u kontroli nacionalnih budžeta, ali i korake koji podrazumevaju postepeno gubljenje državnog suvereniteta u budžetskoj, fiskalnoj, socijalnoj, penzionoj i radnoj politici.

Umesto konkretne pomoći, svaki put kada ih političari počaste hrpom lepih obećanja, roditelji mogu da se nadaju samo novom poskupljenju pelena, buduće majke još težem pronalaženjenju posla, a očevi sve višim tarifama za prisistvovanje porođaju.

Pisanje istorije upravo je suprotno neoliberalnoj priči o „kraju istorije“. U takvom procesu u kojem narod postaje ono što jeste i vraća mu se dostojanstvo, susreću se Ciprasova revolucionarnost i Putinova državotvornost.