Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Obamina administracija ima Rusiju i Kinu na meti
Savremeni svet

Obamina administracija ima Rusiju i Kinu na meti

PDF Štampa El. pošta
Pol Kreg Roberts   
utorak, 03. jul 2012.

 (Global riserč, 28. jun 2012)

Kada me je predsednik Regan imenovao za pomoćnika sekretara Trezora za ekonomsku politiku, rekao mi je da moramo obnoviti američku ekonomiju, da je treba spasti od stagflacije, kako bismo svu težinu moćne ekonomije navalili na sovjetsko rukovodstvo da bi se privolelo da pregovara o kraju hladnog rata. Regan je rekao da nema razloga da se dalje živi pod pretnjom nuklearnog rata.

Reganova administracija postigla je oba cilja, da bismo kasnije videli poništavanje tih dostignuća od narednih administracija. Bio je to Reganov potpredsednik i naslednik DŽordž Herbert Voker Buš, koji je prvi prekršio sporazume između Regana i Gorbačova uključivanjem bivših delova sovjetske imperije u NATO i postavljanjem zapadnih vojnih baza pri ruskoj granici.

Proces okruživanja Rusije vojnim bazama američke administracije nastavljen je nesmanjenom žestinom putem raznih "obojenih revolucija", finansiranih od Američke nacionalne zadužbine za demokratiju (NED) koju mnogi smatraju paravanom CIA. Vašington je čak pokušao da instalira vladu u Ukrajini, i uspeo je da uradi slično u u bivšoj sovjetskoj republici Gruziji, rodnom mestu Josifa Staljina. Predsednik Gruzije, zemlje između Crnog mora i Kaspijskog jezera, vašingtonska je marioneta. On je nedavno najavio da će bivša sovjetska Gruzija postati članica NATO 2014. godine.

Oni stariji sećaju se da je NATO nastao kao savez između zapadne Evrope i SAD protiv pretnji Crvene armije da pregazi zapadnu Evropu. Severni Atlantik je daleko od Crnog i Kaspijskog mora. Koja je onda svrha da Gruzija bude članica NATO osim da pruži Vašingtonu vojnu bazu na mekom ruskom trbuhu?

Čvrsti su dokazi da Vašington – obe partije – ima Rusiju i Kinu na meti. Da li je cilj da se unište obe zemlje, ili samo da se osujeti svaka mogućnost suprotstavljanja svetskoj hegemoniji Vašingtona, u ovom trenutku nije jasno. Bez obzira na nameru, nuklearni rat je vrlo verovatan ishod.

"Presstitutska" (presstitute)[1] američka štampa se pretvara da zločinačka sirijska vlada ubija nedužne građane koji samo žele demokratiju i da će, ako Ujedinjene nacije neće, SAD vojno intervenisati u cilju očuvanja ljudskih prava. Rusija i Kina bivaju ozloglašene od američkih funkcionera zbog suprotstavljanja bilo kakvom izgovoru za NATO invaziju na Siriju.

Činjenice se, naravno, razlikuju od onih koje prikazuju "presstitutski" američki mediji i članovi američke vlade. Sirijski "pobunjenici" su dobro naoružani. "Pobunjenici" se bore protiv sirijske vojske. Oni masakriraju civile i svoje medijske "kurve" na zapadu izveštavaju da je to zlodelo počinila sirijska vlada, a zapadne "presstitutke" šire propagandu.

Neko očigledno naoružava "pobunjenike" jer se oružje ne može kupiti na lokalnom tržištu. Većina inteligentnih ljudi veruje da oružje dolazi iz SAD, ili država američkih surogata.

Dakle, Vašington je počeo građanski rat u Siriji, kao što je to učinio i u Libiji, ali ovaj put lakoverni Rusi i Kinezi su uhvatili korak, i odbili da odobre rezoluciju UN, poput one koju je zapad upotrebio protiv Gadafija.

E sad, da biste zaobišli ovu prepreku, izvučete drevni borbeni avion "fantom" iz šezdesetih, iz ere vijetnamskog rata, i neka Turska leti sa njim u Siriju. Sirijci će ga oboriti, a zatim se Turska može žaliti svojim NATO saveznicima da joj dođu u pomoć protiv Sirije. Onemogućen preko UN, Vašington ovako može da se pozove na svoju obavezu pod ugovorom NATO-a i uđe u rat za odbranu članice NATO protiv demonizovane Sirije.

Neokonzervativna laž, koja stoji iza vašintonskih hegemonističkih ratova, jeste da SAD donose demokratiju napadnutim i bombardovanim zemljama. Da parafraziramo Maoa, "demokratija dolazi kroz puščane cevi". Međutim, Arapsko proleće ostalo je uskraćeno za demokratiju, isto kao Irak i Avganistan, dve zemlje "oslobođene" putem američkih demokratskih invazija.

Ono šta SAD donose su građanski ratovi i raspad zemalja, kao što je režim predsednika Bila Klintona postigao u bivšoj Jugoslaviji. Što je više zemalja koje mogu biti pocepane na komade i razbijene u rivalske frakcije, to je moćniji Vašington.

Putin shvata da je i sama Rusija ugrožena; ne samo finansiranjem “ruske opozicije” od strane Vašingtona, već i zbog sukoba među muslimanima izazvanih ratovima Vašingtona protiv sekularnih muslimanskih zemalja, poput Iraka i Sirije. Ovaj razdor se širi i u samoj Rusiji, i donosi joj probleme poput čečenskog terorizma.

Kada se sekularna država sruši, islamističke frakcije postaju slobodne da skoče jedna drugoj za vrat. Ovakvi unutrašnji sukobi čine zemlje nemoćnim.

Kao što sam ranije pisao, Zapad uvek preovlada na Bliskom istoku, jer islamističke frakcije mrze jedna drugu više nego što mrze svoje zapadne okupatore. Kada Vašington tako uništi sekularne i neislamističke vlade, kao u Iraku, a sada je meta Sirija, islamisti se pojave i bore se jedni protiv drugih za nadmoć. Ovo odgovara Vašingtonu i Izraelu, jer takve države prestaju da im budu koherentni protivnici.

Rusija je ranjiva, Putin je satanizovan od Vašingtona i američkih medija, a ruska opozicija, koju Vašington finansira, služi interesima SAD, a ne ruskim. Previranja koja Vašington pokreće u muslimanskim državama prelivaju se u muslimansko stanovništvo Rusije.

Pokazalo se da je za Vašington teže da se meša u unutrašnje poslove Kine, iako je posejao neslogu u nekim provincijama. Za nekoliko godina, očekuje se da će kineska ekonomija premašiti američku, i tako će jedna azijska sila postati najjača svetska ekonomija.

Vašington je duboko uznemiren. U ropstvu i pod kontrolom Volstrita i drugih poslovnih grupa sa specijalnim interesima, on nije u stanju da američku ekonomiju spase od pada. Profiti dobijeni kratkoročnim kockanjem Volstrita, ratni profiti vojno-bezbednosnog kompleksa, kao i profiti od izmeštanja proizvodnje dobara i usluga za američko tržište su daleko više zastupljeni u Vašingtonu nego interesi za dobrobit američkih građana.

Kako američka ekonomija opada, tako kineska ekonomija raste.

Odgovor Vašingtona je militarizacija Pacifika. Američki državni sekretar Hilari Klinton je proglasila Južno kinesko more za oblast od američkog nacionalnog interesa. SAD se "udvaraju" filipinskoj vladi igrajući na kartu pretnje od Kine, i rade na tome da se američka mornarica vrati nazad u bivšu bazu u Šubić zalivu (Subic Bay). Nedavno su održane zajedničke vojno-pomorske vežbe SAD i Filipina protiv "kineske pretnje".

Američka mornarica premešta svoje flote u Tihi okean, i gradi novu bazu na jednom južnokorejskom ostrvu. Američki marinci sada su u Australiji, i iz Japana se premeštaju u druge azijske zemlje. Kinezi nisu glupi. Oni razumeju da Vašington pokušava da zatvori prostor oko Kine.

Za zemlju koja nije sposobna da okupira Irak posle 8 godina i da zauzme Avganistan posle 11 godina jeste akt ludila da se istovremeno ustremi na dve nuklearne sile. Hibris u Vašingtonu, pothranjivan svakodnevno izbezumljenim neokonzervativcima, uprkos vanrednom neuspehu u Iraku i Avganistanu, sada na meti ima ogromne sile – Rusiju i Kinu. Svet nikada u svojoj istoriji nije bio svedok takvog idiotizma. Psihopate, sociopate i moroni koji dominiraju u Vašingtonu odvešće svet u propast.

Zločinački luda vašintonska vlada, bez obzira na to da li demokratska ili republikanska, bez obzira na ishod narednih izbora, jeste najveća opasnost za život na zemlji. Štaviše, jedini izvor finansiranja koji imaju vašingtonski kriminalci je štampanje novca. U sledećoj kolumni razmotraću da li će američka ekonomija završiti svoj kolaps pre nego što ratni zločinci u Vašingtonu unište svet.


[1] “Presstitutsko” novinarstvo = podaničko, asocijacija na reč “prostitutsko”. 

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner