“Predlog” Patrika Muna – onako kako je izrečen – i ne izgleda kao konstruktivan, već mnogo više liči na novo bacanje prašine u oči ne samo Hrvatima, već i Srbima. Zbog toga je valjda i predsednik RS Milorad Dodik mudro izbegao da se izjašnjava o takvom “predlogu”.

Postoji i visok stupanj vjerojatnosti da će se u daljoj budućnosti Makedonija raspasti na dva dijela, a u cilju formiranja velike Albanije. Međutim, nas zanima što će biti s Bosnom i Hercegovinom.

Srebrenica je za bošnjački narod postala nedodirljivi osnivački nacionalni mit i sve što ga bude osporavalo biće ne samo odbačeno nego čak tretirano kao argument više da su bili nevine žrtve ostavljene od svih.

U posljednje vrijeme duvaju neki novi vjetrovi, zbunjujući za opskurna stvorenja kojima je inače sve jasno. Naprimjer, izvjesni Ramo Mehmedović na ulici u Sarajevu priđe predsjedniku RS Miloradu Dodiku i počne da mu tupi o tome kako je Republika Srpska «takozvana» i «genocidna»

Izgleda da prozvođačima te fantastične teze i nije cilj da se otkrije kompleksna istina o ratnim stradanjima u BiH, koliko da održe mit među Bošnjacima kako su se oni samo onako “goloruki” branili od Srba sa “genocidnom namerom” smišljenom u Beogradu.

Da ne bi bilo nedoumica šta se zapravo hoće, američke i proameričke evropske diplomate u neformalnim razgovorima sve češće otvoreno pominju da se pokazalo da za BiH nije najbolje rješenje konsocijacija, nego vlast većinske nacije sa zaštitom manjina.

Nakon informacija o evoluciji spoljnopolitičkih struktura dolazimo do poente. Brisel do političkih odluka dolazi dugim procedurama pregovaranja i usaglašavanja svih članica, pa se to odnosi i na spoljnu politiku EU, dok u Vašingtonu sve to ide mnogo jednostavnije.

Kako izveštaja još nema, iz odlomaka koje su javnosti čitali zvaničnici IZ u BiH nije bilo teško razaznati da je tu pre reč o markiranju neprijatelja kojima želi da se okruži vođstvo te zajednice oličeno u reisu Ceriću i muftiji Zukorliću.