Ovakvi medijski sadržaji pokušavaju da na temelju masovnog zločina koji se 1995. godine dogodio u Srebrenici, srpskom narodu prišiju epitet „opasan“, „genocidan“, od balkanskih ratova do današnjih dana.

Kada se vrši genocid, onda se neselektivno ubijaju svi pripadnici neke zajednice, a ne ostavljaju se u životu žene i djeca. Proglašavanje zločina nad Muslimanima genocidom, direktno se vrijeđa spomen na oko četiri milijuna Jevreja nastradalih u Drugom svjetskom ratu.

Srpskom narodu Nijaz Duraković ostao je u pamćenju po riječima izgovorenim na jednoj političkoj tribini u predvečerje vjersko-građanskog rata, kada je zavapio: „Miris tamjana prijeti da nas uguši!“

Drugačije od vodeće političke partije Bošnjaka ne misle ni u opozicionim strankama u Sarajevu, tvrdeći da je RS pristajala na “jačanje države BiH” samo uz međunarodni pristisak.

Egipatska vojska je napravila veliku grešku kada su se riješili Mubaraka. Morali su nam reći da stanemo. U Vašingtonu nisu shvatali da smjenom Mubaraka otvaraju vrata ne samo Muslimanskoj braći, već i selefijama i ostalim radikalnim islamskim pokretima.

Ja u islamske zemlje nemam nameru ni da idem, tako da me neće oštetiti. A i u tu poslednju, zvanu Federacija, idem samo kad moram. A ne moram ni ovoliko. Ionako je to za mene samo gubljenje vremena.

Istaknuti pojedinci su se razmetali lažnim obećanjima da će po imenu Nikole Koljevića biti nazvan park i da će mu podići spomenik. Umesto toga, njegovim imenom ovog leta je nazvan jedan novoizgrađeni bulevar u Istočnoj Ilidži.

Inženjer Marković, kako je volio da se predstavlja, politiku je posmatrao u funkciji razvoja ekonomije i zajedničku državu vidjeo kao racionalan izbor. Previdio je da ljude isto tako motivišu i nematerijalne vrijednosti i iracionalna uvjerenja.