Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > Jedan predsjednik umjesto tročlanog Predsjedništva?
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Jedan predsjednik umjesto tročlanog Predsjedništva?

PDF Štampa El. pošta
Saša Bižić   
subota, 30. januar 2010.

(Novi Reporter, 27.1.2010)

I kod nas i u svijetu, odavno postoji teza da je put do pakla često popločan dobrim namjerama. Međutim, pošto je postdejtonska Bosna i Hercegovina plodno tlo za razne paradokse, suočavamo se sa novim varijacijama te tvrdnje. Nije riječ o bizarnoj situaciji – da put do dobra bude iniciran paklenim zamislima. Ovdje se radi o okolnostima u kojim i cilj i sredstva za njegovo ostvarenje prividno imaju besprekornu formu, ali, u realnosti obje dimenzije predstavljaju suštu suprotnost javno proklamovanim ambicijama. Upravo takve karakteristike posjeduju tužbe Jakoba Fincija i Derve Sejdića, upućene 2006. godine Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Kao što je poznato, taj sud je, 22. decembra 2009. prihvatio navode formalno razdvojenog tandema Finci – Sejdić, čija je suština u ocjeni da su diskriminisani, jer kao pripadnici jevrejske, odnosno, romske zajednice, ne mogu da se kandiduju za funkciju člana Predsjedništva BiH, rezervisanu za predstavnike tri konstitutivna naroda u zemlji, dakle, za Srbe, Hrvate i Bošnjake.

Između ostalog, u odluci Suda u Strazburu konstatuje se: «Zabrana manjinama da učestvuju na izborima nema objektivno i razumno opravdanje i zato je u suprotnosti sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, koja zabranjuje diskriminaciju.» Na prvi pogled, takvo rješenje se podrazumijeva. Zaista, ne postoji nikakav načelni razlog da se bilo kome ospori mogućnost da bude biran na sve funkcije, pogotovo ako je riječ o ljudima iz naroda sa dugom stradalničkom istorijom, kao što su to Jevreji i Romi. Zbog toga su prve reakcije u BiH, bez obzira na entitetske odrednice, bile neuobičajeno slične. Na političkoj i medijskoj sceni, i u Federaciji i u RS, nizale su se identične afirmativne ocjene. Preostalo je samo da neko zatraži da se pređe sa retorike na konkretne poteze. To je učinio šef delegacije Evropske komisije u Bosni i Hercegovini Dimitris Kurkulas, upotrebivši čak i prijeteće tonove. «Ukoliko ova odluka ne bude, što je prije moguće, sprovedena – Evropska komisija razmotriće sve mjere, uključujući i suspenziju Privremenog sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između BiH i Evropske unije», rekao je Kurkulas.

«Duplikat» umjesto «falsifikata»: U redu, da vidimo kako će ta presuda funkcionisati u stvarnosti. Čelni ljudi Republike Srpske već su iznijeli prijedlog da se problem riješi tako što će, umjesto formulacije o tome da se u Predsjedništvo BiH bira Srbin iz RS, a Bošnjak i Hrvat iz Federacije, u Ustav Bosne i Hercegovine uvrsti rečenica da se iz RS bira jedan član, a iz FBiH dva člana. U Republici Srpskoj svi će se složiti s tom idejom, ali će u drugom entitetu uslijediti eksplozivne rasprave o budućem izbornom modelu za Predsjedništvo, koje će se kasnije prenijeti na nivo čitave BiH. Jer, kada se kaže «dva člana iz Federacije», to prema sadašnjoj etničkoj strukturi FBiH znači «dva Bošnjaka». Takvo rješenje neće odgovarati Hrvatima, jer će biti ozvaničena anomalija sa prošlih izbora, kada je dominantno bošnjački SDP iskoristio hrvatsku političku podijeljenost i izdejstvovao pobjedu Željka Komšića, nezainteresovanog za sopstvenu nominalnu nacionalnu «bazu» i lojalnog unitarističkim planovima Baščaršije. Ovoga puta, ne bi bilo potrebe za instaliranjem «podobnih» Hrvata, već bi, umjesto «falsifikata» Komšića, u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sa ustavnim utemeljenjem mogao da uđe Silajdžićev nacionalni, a ne samo politički «duplikat».

Ključni detalj je činjenica da to više nije interna federalna priča, budući da bi, sa stanovišta RS, bilo neprihvatljivo formiranje Predsjedništva BiH u kome sjede dva Bošnjaka i jedan Srbin. Šta je alternativa nepovoljnom ishodu? Predsjedništvo BiH sa jednim članom iz Federacije i jednim članom iz RS? To je tek besmislica, koja je možda funkcionisala u antičkom Rimu, kroz vladavinu dva konzula u određenom periodu, ili u današnjem San Marinu, gdje su dva kapetana - regenta ceremonijalne figure. Ali, u aktuelnom odnosu snaga u Bosni i Hercegovini, «dvojna monarhija» imala bi obilježje još jednog tragikomičnog i uzaludnog izuma.

Konačno, dolazimo do definitivnog odredišta Fincijevog i Sejdićevog obraćanja Sudu u Strazburu. Jedini način da presuda povodom njihovih tužbi bude realizovana jeste ukidanje Predsjedništva BiH i uvođenje funkcije jednog predsjednika Bosne i Hercegovine! A taj jedan predsjednik, uz potencijalno «napumpana» ovlašćenja po uzoru na američki politički sistem, sigurno ne bi bio ni Jevrejin, ni Rom, već bošnjački maksimalista. Pravilo etničke većine i nacionalne homogenizacije u današnjoj BiH ne dozvoljava drugačiji rasplet, osim trijumfa prvoplasiranog u sarajevskom nadmetanju za titulu najuvjerljivijeg centraliste.

Drveno gvožđe: Treba naglasiti da se Jakob Finci i Dervo Sejdić samo u etničkom smislu mogu pozivati na pripadnost jevrejskom i romskom narodu. Međutim, oni su politički Bošnjaci, o čemu svjedoče svi dostupni podaci o njihovom dosadašnjem javnom angažmanu. Riječ je o osobama koje znaju da se potencijalni kritičari njihove «nevine» zamisli lako mogu naći na klizavom terenu, izloženi optužbama za antisemitizam ili averziju prema Romima, ukoliko se usude da progovore o naličju ove perfidne manipulacije i zloupotrebe jednog osjetljivog pitanja. O tome koliko je Jakobu Finciju stalo do Jevreja, a Dervi Sejdiću do Roma u BiH, a koliko su svjesno u funkciji ostvarivanja zajedničkih nacionalnih ciljeva Sulejmana Tihića, Harisa Silajdžića i Zlatka Lagumdžije, dovoljno govore dva podsjećanja.

Jakob Finci je, udružen sa bivšim visokim predstavnikom Volfgangom Petričem, 2005. godine u Ženevi bio organizator konferencije o ustavnim promjenama u BiH. Rezultat skupa bila je deklaracija domaćih i stranih učesnika, u kojoj se pledira za transformaciju Bosne i Hercegovine u državu sa pet regija, umjesto dva entiteta.

Isto tako, Finci, inače današnji ambasador BiH u Švajcarskoj, na početku iste godine u sarajevskom časopisu «Dijalog» objavio je esej «Federalna Republika Bosna i Hercegovina». Ali, u tom tekstu nije se zalagao za federaciju dva ili tri entiteta, kako se danas najčešće čini kada se koristi taj termin, već je apelovao da se uspostavi «drveno gvožđe», odnosno, «federacija regiona», pri čemu, jasno, drugi izraz isključuje prvi, bar u višenacionalnoj BiH, u kojoj je «regionalizacija», zasnovana na «povijesnim» i «ekonomskim» parametrima, samo paravan za unitarizam. I kod Sejdića, koordinatora Vijeća Roma u Federaciji BiH, ne postoje dileme o političkom opredjeljenju, kada se ima uvid u izjavu: «Za nas stalno govore kako nemamo domovinu, a to nije tačno. BiH je naša domovina, samo mi njene entitete ne vidimo, jer ih za nas i nema.» Tako su pisali i govorili ljudi kojima niko nije dao pravo da predstavljaju sve Jevreje i Rome u Bosni i Hercegovini, pošto je logično da u tim zajednicama postoji pluralizam, kao i kod Srba, Hrvata i Bošnjaka. U ovom slučaju, kao predstavnici čitavih kolektiviteta, bez ikakvog uporišta, samoreklamiraju se osobe čije se namjere ne razlikuju od «koncepta» trećeg podnosioca tužbe Sudu u Strazburu, naprasno zaboravljenog i skrivenog Ilijaza Pilava, delegata Silajdžićeve Stranke za Bosnu i Hercegovinu u Vijeću naroda Republike Srpske. 

Nevjerovatno je da u političkom vrhu RS još niko nije reagovao na veoma predvidljive konsekvence presude iz Strazbura u predmetu «Finci i Sejdić protiv BiH». Zasada, to su učinile dvije ličnosti – sudije Evropskog suda za ljudska prava koje nisu glasale za usvojenu presudu: Ljljana Mijović, ugledna pravnica iz Banjaluke i članica Suda u Strazburu iz Bosne i Hercegovine, kao i Đovani Bonelo, predstavnik Malte u toj instituciji.

Sudija Bonelo veoma je jasan kada, u pisanom obrazloženju, objašnjava zašto nije pristao da podigne ruku za šarenu lažu iz Fincijeve i Sejdićeve radionice, poput ostalih kolega: «Postoji jasna opasnost od destabilizovanja nacionalne ravnoteže. Sud nije odlučio da rizik od građanskog rata, izbjegavanje pokolja ili očuvanje teritorijalne kohezije ima dovoljnu društvenu vrijednost da opravda izvjesna ograničenja prava ova dva aplikanta. Ja ne dijelim takvo mišljenje. Ne mogu podržati sud koji sije ideale, a žanje krvoproliće.» Takođe, trezveni stručnjak sa mediteranskog ostrva demaskira realne domete «uspjeha» lažnih predstavnika ovdašnjih Jevreja i Roma. «Jesu li prava dvojice aplikanata da se kandiduju na izborima tako neograničena i primoravajuća da ponište mir, sigurnost i javni red, uveden za cijelu naciju», napisao je Bonelo o Fincijevoj i Sejdićevoj podvali.

Mudri čovjek sa Malte, zajedno sa sudijom Mijović, vidio je na vrijeme kuda vodi otvaranje Pandorine kutije, sa promjenom Ustava BiH na mala vrata, posredstvom uvođenja funkcije jednog predsjednika umjesto tročlanog Predsjedništva BiH, kao i svih unitarističkih koraka koji, po definiciji, slijede iza takve «reforme». Sudija Bonelo jasno je napisao da je Evropski sud sopstvenom presudom naložio Bosni i Hercegovini da napusti i poništi Dejtonski sporazum. Zar je problem da do iste spoznaje dođe i oficijelna Republika Srpska, pa da povuče jasnu razliku između onog što se dogodilo krajem decembra u Strazburu i opravdanog razumijevanja za istinske zahtjeve koji se odnose na ljudska prava Jevreja i Roma. A u tom domenu sigurno nema Fincija i Sejdića. Oni se kreću u koordinatama koje je u posljednjima danima vlastitog grotesknog mandata prizivao odlazeći predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić. Dakle, rat, ali s tim da ga kreatori gledaju na televiziji. Pozorište, ali ne u njihovoj kući.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner