Početna strana > Debate > Kosovo i Metohija > Da li je moguća podela Kosova i Metohije
Kosovo i Metohija

Da li je moguća podela Kosova i Metohije

PDF Štampa El. pošta
Radoman Jović   
nedelja, 08. maj 2011.

Pregovori delegacija Beograda i Prištine u Briselu nastaviće se sredinom maja. Dosadašnje tri runde pregovora, tokom kojih su otvorena mnoga pitanja od krucijalnog značaja za Srbe na KiM, ali i državu Srbiju, nisu donele nikakve konkretne rezultate. Optimizam za uspeh pregovora je bitno splasnuo.

Poznato je da je za SAD i najuticajnije zemlje EU nezavisnost KiM završena priča.

U pripremama za četvrtu rundu pregovora šef srpske delegacije je otvorio još jedno, veoma kontroverzno i osetljivo pitanje – podelu južne srpske pokrajine. Poslata je poruka da „Srbija ne beži od mogućnoti da se razgovara i o podeli Kosova“. Albanska strana je izjavu ocenila kao provokaciju i destabilizirajuću za region, uz poziv „kolegi“ pregovaraču da se uozbilji. Interesantno, izostalo je reagovanje posrednika iz EU, ali ne i SAD, čiji predstavnik je izjavio: „Podela nije, niti će biti tema o kojoj će se razgovarati“. Poznato je da je za SAD i najuticajnije zemlje EU nezavisnost KiM završena priča. Drugi deo ove izjave, u kojoj se kaže da je „obema stranama jasno stavljeno do znanja još na početku da o podeli i političkim temama neće biti reči tokom dijaloga“, otkriva nešto veoma zabrinjavajuće.

Poznato je, međutim, da Velika Britanija ima istovetan stav o pitanju nezavisnosti „države Kosova“ i njenoj teritorijalnoj celovitosti, te ne bi predstavljalo nikakvo iznenađenje da i g. Robert Kuper, njen diplomata a glavni posrednik EU u pregovorima, imajući u vidu i neke njegove ranije izjave, zauzme isti stav. Naravno, zasad se ne izjašnjava dok ne dobije saglasnost EU, a na nju se izgleda neće dugo čekati.

Izdiktirano je šta ne sme biti predmet razgovora, dakle sve ono što bi moglo na bilo koji način da zadire u nezavisnost, suverenitet i teritorijalnu celovitost tzv. države Kosova.

Naime, i laicima je sada jasno u kakvim uslovima se pristupilo pregovorima. Izdiktirano je šta ne sme biti predmet razgovora, dakle sve ono što bi moglo na bilo koji način da zadire u nezavisnost, suverenitet i teritorijalnu celovitost tzv. države Kosova. Ostaje da se vidi da li će, poput Rambujea, posrednici izdiktirati i tekst sporazuma sa porukom „uzmi ili ostavi“, a nije teško pretpostaviti kojoj strani će biti naklonjeni. Naknadna izjava srpskog pregovarača da se ništa neće potpisivati, već će se dogovoreno sprovoditi u život je toliko besmislena da je ne treba ni komentaisati.

Takav pristup SAD pregovorima mogao se i očekivati od strane tvorca „države Kosova“. Ostaju, s tim u vezi, najmanje dva pitanja koja traže odgovor. Prvo, da li se, ako je izjava gdina Kantrimena tačna da su dve strane unapred znale o čemu ne smeju da razgovaraju, uz takvo uslovljavanje, smelo pristupiti pregovorima. I drugo, šta izjava Borislava Stefanovića treba da znači i u koju svrhu je data. Jedino racionalno razmišljanje kreće se u pravcu da se izjavom želelo testirati javno mnjenje u Srbiji, kao prvi korak u „meku“ kapitulaciju.

Eventualna podela KiM, tabu tema za Prištinu i Vašington, ali izgleda ne i za Srbiju, čak da se o njoj i počne pregovarati, otvara mnoga pitanja. Prvo, da li Srbija time šalje signal da otvara proces „de fakto“ priznanja „države Kosova“. Drugo, dovodi se u pitanje ustavno-pravni položaj tri opštine na jugu Srbije sa većinskim albanskim stanovništvom, kao kompenzacija u formi razmene teritorija za sever KiM, o čemu otvoreno govore albanski lideri sa ovog područja. Treće, čak i otvaranje ove teme u pregovorima predstavlja povredu ustava Srbije i odustajanja od rezolucije 1244 SB UN.

Ishod sadašnjih pregovora u Briselu i uopšte politika Srbije prema „državi Kosova“ u direktnoj su vezi sa procesom evropskih integracija i očekivanim dobijanjem statusa kandidata do kraja godine. Možda su to dva „paralelna procesa“ kako to tvrde neki partijski i državni lideri u Srbiji, ali nikako nisu nezavisni. Naprotiv, i te kako su povezani i uslovljeni. Dovoljno je samo podsetiti se na kriterijum EU o „dobrosusedstvu“ koji Srbija mora ispuniti, pa shvatiti svu ozbiljnost problema. „Dobrosusedstvo“ može biti samo sa stvarnom i priznatom, a nikako sa virtuelnom i nepriznatom državom.

Ishod sadašnjih pregovora u Briselu i uopšte politika Srbije prema „državi Kosova“ u direktnoj su vezi sa procesom evropskih integracija i očekivanim dobijanjem statusa kandidata do kraja godine.

Najveći adut aktuelne vlasti za uspeh na predstojećim prevremenim ili redovnim izborima polaže se upravo na dobijanju statusa kandidata. Nije od toga daleko ni najveća opoziciona partija, uz naglasak na još neke aktuelne probleme. Srbija se nalazi u nemogućoj situaciji: kako pomiriti uslov „dobrosusedstva“, a zna se šta EU pod njim podrazumeva i ustavne odredbe da je KiM jedna od dve autonomne pokrajine države Srbije. Nijedna od dve najjače političke stranke, sve kad bi i htele, ne smeju u predizbornoj godini, pokušati da preseku ovaj „čvor“ u koji je zavezana sadašnja srpska politika. U njegovo presecanje mogla bi se eventualno upustiti samo postizborna „velika koalicija“, koja izgleda nije „mrska“ EU i SAD, a nije daleka ni od realnosti, bez obzira šta sada izjavljuju njihovi lideri. Do tada, nije realno očekivati ni razrešenje problema KiM, najverovatnije ni dobijanje statusa kandidata, a svakako ne početak pregovora o članstvu u EU.

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner