Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Teksaški masakr
Savremeni svet

Teksaški masakr

PDF Štampa El. pošta
Vladimir Jevtić   
ponedeljak, 09. novembar 2009.

U četvrtak 07. novembra dogodilo se još jedno u nizu masovnih ubistava u Sjedinjenim Američkim Državama. Poprište masakra ovoga puta nije bio univerzitetski kampus, niti su bile u pitanju ulice nekog američkog grada, već najveća vojna baza na tlu Amerike.

Fort Hud, baza koja je locirana u Teksasu, ime je dobila po generalu Konfederacije iz američkog građanskog rata. Baza sa brojnim stanjem od oko 52 000 vojnika, jeste matični garnizon brojnim oklopnim jedinicama američke vojske. Pomenuta baza prostire se na preko tri stotine i četrdeset kvadratnih milja. Prema informacijama sajta globalsecurity.org, ova baza jedina  poseduje kapacitete za smeštaj dve potpuno opremljene i popunjene oklopne divizije. Fort Hud je matična baza prvoj konjičkoj i četvrtoj pešadijskoj diviziji američke vojske, kao i brojnim brigadama i mnogim drugim manjim jedinicama za medicinsku i logističku podršku.

U takvoj jednoj bazi, čiji je nivo sigurnosnih mera nesumnjivo veoma visok, dogodilo se nešto što američki zvaničnici nazivaju zločinom, ne samo protiv vojnika SAD, već i protiv čitave Američke nacije. Naravno, potrebno je ukazati na moguće pravce razmišljanja u vezi sa tim događajem, koji je iznenadio svetsku javnost. Međutim, da li je zaista u pitanju neočekivani događaj?

Takav događaj ne bi trebalo mnogo da nas iznenadi ako uzmemo u obzir Američku strategiju odbrane nacionalnih interesa što dalje od samog američkog tla. Kao što je napad na svetski trgovinski centar, u kome je poginulo preko tri hiljade ljudi, bez ikakve namere pravdanja bilo kakvih terorističkih napada, na neki način bio posledica američke spoljne politike i produkt globalne intervencionističke strategije zvanično najjače armije sveta.

Podsetimo se malo na razvoj događaja u bazi Fort Hud, uz jednu bitnu ogradu. Naime, kao što je slučaj sa svakom svetskom globalnom super silom, tako i Amerikanci javnosti plasiraju isfabrikovane ili delimično isfabrikovane informacije koje se nakon toga mogu obraditi na odgovarajući način, kako bi se mogle uklopiti u jednu opštiju sliku koja se želi predstaviti. Mi verovatno nikada nećemo znati šta se tačno dogodilo u američkoj bazi, što je sasvim logično, pogotovo ukoliko uzmemo u obzir činjenicu da je baza bila potpuno medijski izolovana.

Blokada je podrazumevala bukvalno odsecanje baze od sveta, na nekoliko časova, nakon oružanog napada na vojnike.

Kako izgleda zvanična verzija događaja?

Javnost je najpre bila obaveštena da se dogodila pucnjava u najvećoj američkoj bazi. Svakako, u prvo vreme spekulisalo se o kolikom se broju žrtava radi. Si-En-En je u početku obavestio javnost da je poginulo najmanje sedam osoba ali se uzdržao od definitivne procene nakon intervjua sa američkim zastavnikom, koji je saopštio da se u početku nije znalo koliko je ljudi ranjeno ili poginulo u pucnjavi. Kasnije su izvori potvrdili da je poginulo dvanaest vojnika kao i jedan policajac koji je najverovatnije bio pripadnik specijalnih jedinica policije, koje su pokušale da zaustave ubicu ili ubice, a da je ranjeno još preko trideset osoba…

Još uvek nije jasno koliko je ljudi bilo umešano u pucnjavu, jer se u početku spekulisalo da su u pitanju bila trojica pripadnika američkih snaga, od kojih je jedan ubijen prilikom razmene vatre sa snagama policije i armije, a da su druga dva napadača uhvaćena i da se nalaze u pritvoru. Kasnije su se i ti podaci izmenili. Kao i u slučaju oružanog napada na univerzitetu u Virdžiniji 2007 god., kada je južnokorejski student Čo-Seung Hui, koji je prethodno obavestio javnost o svojim namerama, ubio trideset i dvoje svojih kolega na Virdžinija Tek-u (prestižnom univerzitetu u Americi) kada se u početku nije  znalo da li je napadač izvršio samoubistvo ili ga je ubila policija, spekulisalo se o najrazličitijim scenarijima. Ono što trenutno “znamo” je da ipak nije reč o  više osoba koje su bile umešane u ovaj napad, jer su dvojica osumnjičenih pripadnika oružanih snaga SAD puštena nakon ispitivanja. 

Identitet ubice 

A koje bio ubica? Zvanično je potvrđeno da je ubica bio major po imenu Nidal Malik Hasan, Amerikanac jordanskog porekla, koji je rođen u američkoj saveznoj državi Virdžinija i  koji je služio kao psihijatar u američkoj vojsci. Zanimljivo je da je on trebalo da bude poslat u Irak ili Avganistan (informacije se u vezi ovoga ne slažu), zajedno sa mnogim drugim vojnicima koji su bili u centru koji je služio za njihovo raspoređivanje u misije u prekomorskim zemljama. U početku se spekulisalo da je major Hasan ubijen u toku obračuna, ali su se informacije iz Fort Huda ponovo promenile, tako da se trenutno govori da je napadač ipak preživeo obračun i da je teško ranjen ali se navodno oporavlja u stacionaru u bazi. O Hasanu se naravno ne zna mnogo, osim da je, opet navodno, po nekim izvorima, pre nekog vremena bio sumnjiv američkom FBI, zbog navodnih tekstova koji su se pojavili na internetu i u kojima je major Hasan pohvalno govorio o bombašima samoubicama, upoređujući ih sa herojima koji svoje živote žrtvuju u ratnim sukobima.

Ponovo, ne zna se sa sigurnošću da li je identitet te osobe zaista potvrđen i da li se radi o  majoru Hasanu. Za sada tapkamo u mraku spekulacija i poluistina. Ali to i ne bi trebalo toliko da nas iznenadi, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da je čitavo ovo pitanje veoma osetljivo i za američku javnost i za vlast u Beloj Kući, kao i za predsednika Obamu, koji je već izrazio svoje saosećanje i tugu zbog gubitka američkih života i to na teritoriji SAD.

Obama je između ostalog izjavio, da je “to bilo na mestu gde bi naši vojnici trebalo da se osećaju potpuno sigurno, na mestu, gde su ti hrabri Amerikanci koji se pripremaju da rizikuju svoje živote u odbrani naše nacije, izgubili svoje živote u zločinu protiv naše domovine.“ Obama je takođe izjavio i da je šteta što američki vojnici ne samo da gube svoje živote u misijama po svetu, već da se sada to dogodilo na samom američkom tlu. Retorika veoma bliska retorici Bušove administracije, koja je glorifikovala američke trupe koje se bore u prekomorskim zemljama radi zaštite toliko čuvenih američkih interesa u borbi protiv terorizma u kojoj je, do sada, u Iraku i Avganistanu poginulo na stotine hiljada nedužnih civila. 

Cena uloge svetskog policajca 

Američka dominacija ima svoju cenu u žrtvama koje se svakodnevno, u kovčezima prekrivenim američkom zastavom, prevoze do SAD. Međutim, ovoga puta se nešto značajno promenilo, ovoga puta su žrtve tzv. američkog  rata protiv terorizma pale i na tlu same Amerike i to u najvećoj bazi američke armije. Tako nešto i ne bi trebalo da nas puno iznenadi s obzirom da su ljudi koji odlaze na zadatke u neke od delova sveta, za koje prosečni Amerikanac sazna tek ukoliko stupi u famoznu vojsku Sjedinjenih Država, izloženi ogromnom pritisku.

Jedna stvar ipak čudi. Naime, Amerika vrlo dobro pazi na svoje građane islamske veroispovesti nakon terorističkog napada 11. septembra, tako da neobičnu činjenicu predstavlja to što  je major Hasan uopšte i postavljen na poziciju u kojoj može ugroziti živote američkih vojnika.

Takođe, vrlo je teško zamisliti mogućnost u kojoj, jednom vojnom psihijatru  koji ne želi da bude upućen u Irak, polezi za rukom da ubije trinaest osoba i rani još preko trideset, pre nego što i sam bude teško ranjen. Moramo priznati  da je i sam takav scenario malo verovatan i da upućuje na jedan  dobro organizovan i unapred pripremljen napad na američke vojnike smeštene u bazi Fort Hud.

Sama američka vojna hegemonija izaziva mržnju u zemljama koje su tradicionalno islamske i anti-američki orijentisane i koje podržavaju borbu protiv svega što je Američko.

Američka politika globalnog svetskog vojnog angažovanja sama je odgovorna za žrtve koje podnosi američka armija. U svakom slučaju, i razvoj buduće geopolitičke situacije upućuje na zaključak da će ovakvi incidenti postajati sve češći i da se američki vojnici, protivno želji predsednika Obame, nakon ovoga više ne mogu osećati sigurno ni u sopstvenim bazama. Ovo nesumnjivo predstavlja činjenicu koja definitivno ukazuje na to da i famozna američka armija ima mnoge slabosti.

Pitanje je sada šta će vojska SAD učiniti povodom ovog događaja, ali je sigurno da će se obaviti veliko bezbednosno čišćenje u redovima američke vojske iako je, međutim, i sam predsednik Obama ukazao  na to da je sada “najpotrebnije sprečiti revanšizam i svako pozivanje na osvetu, jer su SAD demokratsko društvo u kojem ima mesta za ljude koji pripadaju svim svetskim religijama.“ Ono što sigurno ne možemo očekivati jesu masovni protesti u američkoj javnosti kao u doba vijetnamskog rata, međutim, ukoliko SAD sa svojom vojskom nastave sa ovakvim  vidom  angažovanja i ekspanzionističkom praksom, sigurno je da možemo očekivati još ovakvih i sličnih incidenata koji će rezultovati masovnim žrtvama. 

Ujedaju ruku koja ih hrani 

Ovom prilikom nikako ne bi trebalo zaboraviti činjenicu da je u aprilu sprečen napad na američku bazu Fort Diks koja se nalazi u saveznoj državi Nju DŽersi. Međutim,  kuriozitet vezan za ovu činjenicu je to što su za ovaj napad optuženi Albanci sa Kosova! Naime, kako navodi poznati autor Dejan Lučić na svom veb sajtu: „Agron Abdulahu, jedan od šestorice uhapšenih radikalnih islamista koji su optuženi da su pripremali napad na kasarnu američke vojske Fort Diks u Nju DŽersiju, tokom rata na Kosovu prošao je snajpersku obuku u redovima OVK, navedeno je u sudskim dokumentima, a prenose američki mediji.”

Koliko je islamski fundamentalizam duboko ukorenjen, potvrđuje činjenica da su Albanci spremni  da se okrenu i protiv svojih zvanično najvećih prijatelja kojima duguju svaku zahvalnost za uspostavljanje svoje kvazi državnosti. Da je OVK plodno tle za svaku vrstu terorističkih organizacija potvrđuje i to što je Agron Abdulahu prošao specijalnu obuku za snajperistu i da se nakon što je stigao u SAD, priključio AL Kaidi. Zanimljivo je šta je ovom prilikom izjavio Agim Čeku, premijer tzv. Države Kosovo: “Ne treba da ponovim izuzetan osećaj koji narod Kosova gaji prema SAD i njenim građanima, niti da izrazim negodovanje da Albanci mogu da budu umešani u ovakve napade protiv jednog naroda”. Čeku je  dalje izjavio kako on navodno ne veruje da ima Albanaca koji su spremni da izvrše napad protiv američkog naroda: “Ako se dokaže da su krivi onda se oni ne smeju zvati Albancima. Ne verujem da u svetu ima Albanca koji je spreman da izvrši napad protiv američkog naroda.” 

Neželjeni incident? 

Ovakva američka mazohistička politika podrške terorističkim organizacijama poput “OVK“ mora imati svoju cenu, pitanje je samo kolika će ta cena biti u budućnosti. Ali čini se da je američka administracija ipak spremna da je podnese bez obzira na eventualno protivljenje javnosti. Međutim, upravo zbog američke javnosti, jedan ovakav  incident je bio i više nego potreban Americi i njenom vojno-industrijskom kompleksu radi opravdanja dodatnog angažovanja u “ borbi protiv terorizma.”

U svakom slučaju, planirani napad na bazu u Nju DŽersiju bio je sprečen, ali oružani napad u bazi Fort Hud nije, što samo podgreva sumnju u to da je u pitanju čin jednog očajnog pojedinca koji nije želeo da bude upućen u neku od misija nametanja mira širom sveta.

U svetlu izjave Baraka Obame da je potrebno dodatno slanje trupa u Avganistan, možemo reći da će ovaj događaj u Fort Hudu poslužiti samo kao opravdanje za dodatno angažovanje američkih trupa i za nova ulaganja u vojnu industriju. Zato je prirodno postaviti pitanje da li je i koliko ovaj događaj zapravo bio neželjen?

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner