Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > Kako na najbolji način sačuvati ime Republike Srpske
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Kako na najbolji način sačuvati ime Republike Srpske

PDF Štampa El. pošta
Milan Blagojević   
četvrtak, 07. februar 2019.

Samo neobaviještenima i nezainteresovanima za to, odjeknulo je kao iznenađenje saopštenje Stranke demokratske akcije od 23. januara 2019. godine da će neko od njihovih funkcionera u institucijama BiH pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom BiH za osporavanje naziva Republike Srpske.

 U tome, kada je riječ o ovoj stranci, nema ničeg novog, jer je njen lider Bakir Izetbegović prije dvije godine izjavio kako SDA namjerava da podnese Ustavnom sudu BiH takav zahtjev, a isto to je nekoliko godina prije njega najavljivao da će učiniti i tadašnji predsjednik SDA Sulejman Tihić. Dakle, radi se, u kontinuitetu, o istoj meti i istom odstojanju, kazano jednostavnim jezikom.

Stoga je od ovih već poznatih nastojanja, koja nisu nimalo prijateljska prema Republici Srpskoj, važnije pitanje šta o svemu tome kaže slovo Ustava BiH. U odgovoru na njega bilo bi pogrešno analizirati samo normativni dio tog ustava, jer se odgovor o ovome nalazi ne samo u tom dijelu nego i u preambuli Ustava BiH. U njoj se, naime, podsjeća na principe usvojene prije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, a riječ je o Opštim principima usvojenim u Ženevi 8. septembra 1995. i u Njujorku 26. septembra 1995. godine. Za razmatranje navedenog pitanja posebno su važni Opšti principi usvojeni u Ženevi, jer je u njima, u formi (ustavno)normativnih iskaza, određeno da Republika Srpska (kao i FBiH) nastavlja(ju) svoje postojanje u skladu sa svojim Ustavom. Tom i samo tom činjenicom može se objasniti odredba iz člana 12. stav 2. Ustava BiH, prema kojoj Republika Srpska kao entitet ima dužnost da, kao subjekt koji nastavlja svoje postojanje, uskladi svoj Ustav sa Ustavom BiH (što je Srpska i učinila).

Ovdje se, dakle, najprije nalazi osnov za ustavnopravni legitimitet naziva Republike Srpske. Imajući to u vidu, ne čudi što se nakon toga naziv Republike Srpske u normativnom dijelu Ustava BiH pominje na nekoliko mjesta. Tako je u članu 1. stav 3. tog ustava propisano da je BiH sastavljena od Republike Srpske i FBiH, što znači ne samo da BiH nema bez Republike Srpske, već i da je Srpskoj na ovom mjestu Ustavom na izričit način priznato pravo na taj naziv, što podrazumijeva obavezu svih drugih (uključujući i Ustavni sud BiH) da ga poštuju. No, nije naziv Republike Srpske propisan samo u ovoj ustavnoj odredbi, već je to učinjeno i u članu 4. Ustava BiH, propisivanjem da se pet delegata (Srba) u Domu naroda, odnosno 14 poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH bira iz Republike Srpske. U članu 5. Ustava BiH dalje stoji da se jedan Srbin kao član Predsjedništva BiH bira sa teritorije Republike Srpske, nakon čega je naziv Republike Srpske u istom članu priznat i kod propisivanja postupka u kojem član iz Republike Srpske u Predsjedništvu BiH može staviti veto na odluku kojom je preglasan od ostala dva člana i uputiti takvu odluku na glasanje Narodnoj skupštini Republike Srpske. U članu 6. Ustava BiH propisano je da se dvoje sudija u Ustavni sud BiH bira od strane Narodne skupštine Republike Srpske, dok je članom 7. Ustava BiH propisano da je jedan član Upravnog odbora Centralne banke BiH osoba iz Republike Srpske. Najzad, u članu 8. Ustava BiH je propisano da će FBiH davati dvije trećine, a Republika Srpska jednu trećinu prihoda za budžet BiH.

Iz svega prethodno navedenog više je nego jasno da je Republika Srpska pod tim nazivom ne samo prepoznata nego i višestruko priznata Ustavom BiH. Zbog toga Ustavni sud BiH nema ni pravni ni moralni osnov da na bilo koji način dovede u pitanje ime Srpske, jer bi time prekršio Ustav BiH. Ali, ukoliko bi preglasavanjem od strane bošnjačkih i inostranih sudija to i bilo učinjeno (što se na osnovu dosadašnje prakse tog suda ne može isključiti), time bi taj sud kao institucija sebi definitivno oduzeo legitimitet, jer bi se od zaštitnika Ustava BiH (a to znači zaštitnika i svih prethodno navedenih ustavnih odredbi) pretvorio u instituciju za kršenje ne samo Ustava BiH već i svih ostalih aneksa Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ovo posebno naglašavam zbog činjenice da je Republika Srpska pod tim imenom priznala i potpisala ne samo Ustav BiH kao Aneks 4 Dejtonskog sporazuma već je pod istim nazivom priznala i potpisala i sve ostale anekse tog međunarodnog ugovora. U konačnom, to znači da je Republika Srpska pod tim imenom priznata i u međunarodnom pravu, a ne samo u Ustavu BiH. Stoga bismo, kad bi bila usvojena inicijativa koja se najavljuje iz SDA, došli u jednu potpuno iščašenu poziciju da je Ustavni sud BiH rekao da naziv Srpske nije u skladu sa Ustavom BiH, ali bi i nakon toga ime Srpske ostalo u svim ostalim aneksima Dejtonskog sporazuma, jer Ustavni sud BiH ima samo nadležnost da odlučuje o usklađenosti propisa sa Ustavom BiH, a ne i sa ostalim aneksima Dejtonskog sporazuma.

Međutim, Ustavni sud ne može, a da ne prekrši Ustav BiH, bilo kako reći da naziv Republike Srpske nije saglasan sa tim ustavom. Ni pozivanje na kvazijuristička kazivanja o tome da se tim imenom navodno vrši diskriminacija, nije pravno osnovano. Takve tvrdnje su neosnovane najprije zbog toga što naziv države nije nikakav razlog da bi se zaključivalo kako je njime diskriminisan bilo koji pojedinac ili kolektivitet. To su mambo-džambo floskule i konstrukcije kojima je do sada bezbroj puta pribjegavano, ali one nemaju uporište u ozbiljnoj ustavnoj judikaturi i jurisprudenciji. Osim toga, treba imati u vidu da nijedna odredba Ustava BiH nema jaču pravnu snagu u odnosu na druge odredbe tog istog ustava. Da bi se ovo bolje razumjelo, podsjetiću na to da ima ustava u svijetu koji nekim svojim odredbama daju jaču snagu u odnosu na ostale. Takav je Ustav Rusije od 12. decembra 1993. godine, koji to propisuje u članu 16. vezano za, na primjer, norme o ustavnom uređenju ove federacije. Međutim, sa Ustavom BiH to nije slučaj, jer nijedna njegova odredba nije pravno jača od ostalih odredaba tog ustava. Zato Ustavni sud BiH ne može, a da to bude pravno i moralno valjano, nijednu ustavnu odredbu proglasiti jačom pa onda reći da zbog toga neka druga ustavna odredba nije pravno valjana.

No, Republika Srpska bi, zbog upornog i kontinuiranog neprijateljstva prema njenom imenu, a time i prema samoj njenoj egzistenciji, trebalo što hitnije da zaštiti svoj naziv normama svog Krivičnog zakonika, kao što tim istim normama treba da zaštiti i svoje ustavne nadležnosti od njihovog neovlašćenog prenošenja. Stoga ovaj tekst koristim da predložim krivično djelo kojim se štiti naziv Republike Srpske. Ono se može formulisati na dva načina, koje ću izložiti u nastavku, uz napomenu da bi se u oba slučaja krivično djelo zvalo “neovlašćena promjena naziva Republike Srpske”, a bilo bi locirano u glavu Krivičnog zakonika kojom se propisuju krivična djela protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Republike Srpske. U prvom slučaju, krivično djelo bi glasilo: “Ko bez odluke ili protivno odluci Narodne skupštine Republike Srpske pokuša da ukine ili da promijeni naziv Republike Srpske, kazniće se zatvorom od dvije do dvanaest godina”. U drugom slučaju, krivično djelo bi glasilo: “Ko pokuša da ukine ili da promijeni naziv Republike Srpske, kazniće se zatvorom od dvije do dvanaest godina”. Svakim od ova dva prijedloga bilo bi zaštićeno ime Republike Srpske od napada bilo koga, pa i od sudija koje bi se kršenjem Ustava BiH i Krivičnog zakonika Republike Srpske usudile da odluče da se ukida ime Srpske. Međutim, drugi prijedlog je bolji, jer se njime na ustavno dozvoljen način oduzima pravo bilo kome, pa i Narodnoj skupštini Republike Srpske, da uopšte raspravlja, a kamoli da odlučuje o ovom pitanju, čime se ime Republike Srpske efektno zaštićuje kao trajna ustavna kategorija i vrijednost.

Autor je redovni profesor ustavnog prava iz Banjaluke

(Glas Srpske)

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner