Ivan Zvonimir - Čičak ocenio je da su tvrdnje predsednika Međunarodne komisije za istinu o Jasenovcu Srboljuba Živanovića "plod bolesne zlonamjerne mržnje".

 Proglašenje Republike Srpske 9. januara 1992. bilo je zakonski i demokratski odgovor Srba na razbijanje SR BiH od strane muslimanskih i hrvatskih predstavnika 15. oktobra 1991.

Napad nemačkih kopnenih snaga sa severa izvršila je Druga armija iz dva pravca, iz Austrije i Mađarske. Kako Druga armija na dan napada još nije bila u punom sastavu invaziju je pokrenuo 46. oklopni korpus severozapadno od Beograda. Odbranu na ovom sektoru držale su jedinice sa vojnicima hrvatske nacionalnosti.

Pojam „arhiepiskop“ asocira na Svetog Savu, na prvog poglavara autokefalne Crkve, i Pećku patrijaršiju. Zato patrijarh srpski nosi u svojoj tituli i „arhiepiskop pećki“.Posle uzdizanja na viši nivo , nestalo je za svagda titula arhiepiskopa u srpskoj Crkvi osim kao uspomena u tituli poglavara Srpske pravoslavne crkve

 Stoga zaključujem da niti su postojale, niti postoje "realne mogućnosti" da se putem veta u Predsedništvu BiH i odbacivanjem u NS RS, učini ono što EV meni spočitava da sam "prevideo": niko od vodećih srpskih političara na to nije bio ni ranije spreman, niti je sada spreman.

Zaista, bio je to težak i dug put, za sve, i za Srbe i za Albance, i kada je delovalo da su sve završili, kad im je NATO pritekao u pomoć, dobili su samo rezoluciju 1244. Kažem samo, jer trebalo je još 14 godina tražiti ko će od Srba staviti paraf, jer znali su i oni, a i njihovi saveznici, dok mi ne priznamo da je oteto legalno.

Nije vredelo ni što su srpski političari isticali da je Dejtonskim sporazumom predviđeno da mandat stranih sudija u Ustavnom sudu BiH traje pet godina, a da se nakon toga donese zakon koji će odrediti novi način izbora sudija. S druge strane, iako i sami povezuju postojanje Ustavnog suda BiH sa Dejtonskim sporazumom, bošnjački političari nikako "ne vide" da se taj sporazum krši ostankom stranih sudija u sudu i više od dvadeset godina kasnije

Svaka autonomija Kosova i Metohije je prihvatljiva, i ona najšira moguća, ali de fakto priznavanje samoproglašene državnosti i samostalnosti pokrajine - nije. Dugoročno gledano, za stabilnost, pa i opstanak države, od bilo čijeg stava, pa i Srpske pravoslavne crkve

Iluzija, nas koji smo iznad svega željeli crnogorsku nezavisnost, da ćemo bez čekanja izgrađivati ozbiljnu državu, društvo i institucije, u značajnoj mjeri je raspršena sada nakon dvije godine od refrenduma. I dalje je dominantna politička volja, iste političke elite, da sve ostane nepromjenjivo.