Početna strana > Prenosimo > Zar nije dirljivo kada Nikolić kaže da ne smemo odustati od evropskih integracija
Prenosimo

Zar nije dirljivo kada Nikolić kaže da ne smemo odustati od evropskih integracija

PDF Štampa El. pošta
Boris Tadić   
sreda, 02. januar 2013.

(Nin, 27. 12. 2012)

Boris Tadić ne misli da je fatalna greška bilo raspisivanje predsedničkih izbora niti pomirenje sa socijalistima. Kaže da se kao predsednik Srbije desetinu puta rukovao sa Hašimom Tačijem. Priznaje da mu je slabost to što nije smenjivao stranačke funkcionere koji su bili sumnjičeni za korupciju. Smatra da demokrate nisu smele da poslednje reaguju na hapšenje Miškovića. Za NIN priča kako izgleda kada se posle osam godina vlast izgubi

Počasni predsednik Demokratske stranke Boris Tadić dobio je i počasnu „kancelariju“ u Krunskoj 69. U prizemlju, soba od 10 metara kvadratnih, ne liči na radni kabinet političara. Na belim neokrečenim zidovima vise dve mape sveta, od ličnih stvari tu je samo nekoliko knjiga, jedna od njih autobiografija DŽulijana Asanža, a u uglu iza malog pisaćeg stola - gitara. Ova godina sigurno nije od onih koje će se sećati sa zadovoljstvom. Izgubio je vlast i u državi i u stranci i u Vladi. Ipak, ne misli da je odluka da raspiše predsedničke izbore bila pogrešna: „Šta bi se desilo da nisam doneo tu odluku, hajde iz tog ugla da posmatramo. Ja ne bih učestvovao na parlamentarnim i lokalnim izborima na strani DS-a, a SNS bi dobio znatno više glasova, i to su govorila sva objektivna istraživanja. Zar neko misli da bih ja kao predsednik bez bilo kakvog uticaja, kao u Koštuničino vreme, opet nosio barjak i čuvao ideje Petog oktobra u Vladi koju bi činili Tomislav Nikolić, Ivica Dačić, Mlađan Dinkić... To bi bilo van svakog smisla.

Možda bi Dačić sa vama pravio vladu?

Ne bi, jer mu Demokratska stranka nikada ne bi dozvolila da postane premijer i to je bila taktička prednost SNS. Dačić bi išao na sigurno i pravio vladu u skladu sa svojim političkim instinktima i ambicijama. Dakle, na ovaj ili onaj način, vladajuću većinu u Srbiji i dalje definišu predsednički izbori, koje sam ovaj put izgubio. Međutim ono što smatram velikom pobedom u poslednjih osam godina je da smo praktično prinudili naše glavne protivnike, koji su se postavljali kao neprijatelji naših života i barjaktari zla i nasilja devedesetih godina, da danas govore našim, a ne više svojim jezikom. Zar nije dirljivo kada Nikolić kaže da nikada ne smemo odustati od evropskih integracija, Vučić da bez Evropske unije ne možemo ekonomski da opstanemo, a Dačić da nam je dosta parole „Kosovo je Srbija“ i da nam odricanje od evropske budućnosti nikada neće vratiti Kosovo. Tačno to sam im govorio kao opoziciji u parlamentu, a tada su smatrali da se radi o veleizdaji. I dobro je da smo konačno postigli konsenzus oko osnovnih strateških pitanja, loše je što sadašnja većina tu jedino održivu politiku nije u stanju da sprovede.

Da li se osećate izneverenim od strane Međunarodne zajednice sada kad vidite da nova vlast dobija veće poene od vas, iako ste kao predsednik završili hapšenja haških begunaca, išli u Srebrenicu, izvinjavali se?

Ni zbog čega nisam izneveren, niti iznenađen, niti razočaran. Objasniću vam kao psiholog važeći mehanizam: kada od nekoga ništa dobro ne očekujete, a on vas nečim pozitivno iznenadi, za trenutak počnete da ga podižete u nebesa. I države se često ponašaju kao obični ljudi. To je samo jedna strana međunarodne reakcije, ali druga je sasvim precizna namera da se baš ova vladajuća većina ohrabri da na kosovskom pitanju do proleća učini odlučujuće iskorake. U politici su, znajte, ipak dominantniji principi gvozdenih interesa od pukog ljudskog reagovanja.

Ipak, čini se da Vučić i Dačić nastavljaju upravo tamo gde ste vi stali. Čak se mnogima čini da idu brže i energičnije nego što ste vi išli.

Dakle, i Vučić i Dačić su preuzeli instrumente politike u kojoj smo mi pokušavali da stabilizujemo sistem u Srbiji svih ovih godina. To je bila moja politička filozofija: pomirenje u regionu, otvorenost prema svetu, uključenje u Evropsku uniju, traženje konstruktivnog rešenja na Kosovu i Metohiji.

Da li će ići brže, vreme će pokazati. Rano je za konačan sud.

Ipak, vama zameraju sporost i neodlučnost npr. u rešavanju kosovskog problema ocena je da je nova vlast efikasnija.

Prvo, to je netačno. A drugo, oni nemaju opoziciju koja će ih sprečavati u rešavanju tog teškog istorijskog pitanja. Mi smo imali njih koji su nas ometali i govorili da smo izdajnici. Doduše, imaju i Koštunicu koji se svom snagom trudi da u ovom trenutku nađe obrazloženje zašto bi podržao platformu Tomislava Nikolića, koja u početnoj formi nema nikakve veze sa njegovim planom o suštinskoj autonomiji u čijoj osnovi je ideja o zaleđenom konfliktu i opterećivanje kosovskim problemom budućih generacija, koje bi u međuvremenu trebalo i da uspostave nekakav neevropski identitet. Koštunica istovremeno nije i nepraktičan čovek i ima interes i pritisak svoje stranke da napravi bilo kakav modalitet saradnje sa naprednjacima kako bi DSS dobio određene koncesije u lokalnim vlastima. Dakle, svedoci smo da u ovoj platformi danas neko projektuje svoje ideje, neko želje, a neko i interese. Kako će ta platforma izgledati na kraju ovog političkog procesa, teško je predvideti. Zavisi od odnosa snaga. Nije nemoguće da zato padne i u zaborav. Međutim, Srbija će problem Kosova morati da reši što pre. U suprotnom, Kosovo će biti još veći problem za Srbiju i njene građane.

Kako objašnjavate to što ste se vi rukovali sa Tačijem na marginama jednog skupa tek kada više niste bili predsednik dok Dačić danas lako sa njim seda i pregovara?

Da pojasnim, ja sam se sa Tačijem sretao i rukovao nekoliko desetina puta kad smo sa njim pregovarali, u Beču 2007. godine. Rukovao sam se i sa Čekuom na aerodromu u Skoplju pred kamerama. Rukovao sam se i sa Sejdijuom i sa svim predstavnicima kosovske delegacije. Moje rukovanje sa Tačijem u Dubrovniku nije prvo rukovanje, to sam činio i kao predsednik Republike Srbije desetinama puta pre toga.

Zašto nismo znali za to?

Ne znam zašto niste znali, a možda ste samo zaboravili.

Šta je bila ključna greška na unutrašnjem planu?

Bilo je mnogo grešaka, ne znam koja je ključna....

Pomoći ću vam da se setite. Da li je to pomirenje pred kamerama sa SPS-om?

Bilo je mnogo grešaka u svemu što sam činio, ali je to bio apsolutno nužan potez.

Svesni da je to razočaralo mnoge vaše glasače?

Kako da ne, mnoge je razočaralo. I moju mamu je prvu to razočaralo. Ali ja nisam bio privatna ličnost u politici nego sam obavljao javnu dužnost i zastupam javni interes. Ne bih se ja rukovao ni sa Dačićem ni sa Nikolićem. Nikolić mi je pretio smrću 2008. godine. Na skupu u Domu sindikata je rekao - ako Boris Tadić potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju EU, obesićemo ga. Ali moj posao nije bio da poštujem lična osećanja nego da poštujem javni interes. Ako sam zastupao pomirenje u regionu izvinjavajući se za žrtve koje je neko u ime naroda načinio drugom narodu, kako sam mogao da se ponašam potpuno van tog principa unutar Srbije. Ne možemo mi da se mirimo sa regionom, a da se ne mirimo unutar sebe.

Niste morali da se ljubite.

Da ja nisam izgradio takve odnose sa Dačićem 2008. godine, vi biste imali vladu Dačić-Nikolić-Vučić-Koštunica. Da li vi mislite da bi Srbija tada dobila status kandidata, da bi dobila viznu liberalizaciju? Ne bi. Srbija se posle tog pomirenja menjala. Moji politički protivnici - ljudi koji su mi pretili najstrašnijim stvarima u životu, praktično su preuzeli politiku za koju sam se ja zalagao. I priključenje Evropskoj uniji i traganje za održivim rešenjem za Kosovo i Metohiju. Videćemo dokle će moći tako da nastave. Zaustavili su borbu protiv organizovanog kriminala. Ja znam to, bavio sam se time. Borbu protiv korupcije su produbili, što uvažavam. Pitanje je da li će je pretvoriti u stalnu borbu protiv korupcije ili će je pretvoriti u jednu političko-marketinšku aktivnost.

Jedna od kritika bila je da ste imali neverovatnu koncentraciju vlasti u svojim rukama kao predsednik, jer ste kontrolisali i državu, i stranku i vladu, i medije..

Da li je to istina? Šta vi mislite?

Pa faktički ste imali. Zvali su vaše predsedništo Dvor, sigurna sam da to znate.

Znam, ali da li je to istina, pitam vas?

Šta vi mislite?

Naravno da nije. Da li vi znate koliko je vladajuća koalicija imala poslanika više od proste većine? Dva. Dakle, Demokratska stranka kojoj sam ja bio predsednik imala je dva poslanika više od proste većine. Za svaku odluku, pa i najbeznačajniju, morao sam da dobijem podršku. Jedanaest političkih stranaka je vršilo vlast, svaka od njih, povlačenjem dva poslanika, mogla je da obori vladu. Dakle, za svaku odluku sam morao da dobijem podršku 11 političkih lidera. Prosto je nemoguće da sam mogao da dobijem podršku bez konsultacija sa svima njima. O kakvoj apsolutnoj vlasti se ovde govori? To je potpuna iluzija.

Bili ste predsednik države i nije vam bio mandat da to radite?

Ja sam bio predsednik Demokratske stranke. Po Ustavu Republike Srbije to je moguće. I to je bila politička praksa.

Kako komentarišete ocenu Vensana Dežera da se reforma pravosuđa „završila u agoniji“?

Reforma pravosuđa nije bila uspešna i to je istina. Svi smo očekivali da će to biti ključna reforma sa kojom ćemo se moći podičiti na kraju svog četvorogodišnjeg mandata. Ali da vas podsetim kakav smo mi pravosudni sistem pre toga imali. Imali smo među čestitima i sudije koji su bili i u službi organizovanog kriminala. Imali smo situaciju da su razni staleži bili optuživani - lekari za korupciju, sudije za kriminal. Nije moguće živeti u jednoj državi, gajiti demokratiju, ako institucije ne postoje. I zbog toga je bila neophodna reforma pravosuđa. Ali, zbog desetak, petnaest procenata grešaka, to je procena mojih evropskih sagovornika, srušeno je sve dobro što je učinjeno. I sad postoji mogućnost da se ponovo u pravosudni sistem vrate ljudi koji su kreirali pravosudnu politiku devedesetih godina. I oni koji su sprovodili reformu prvosuđa, da budemo iskreni, imali su tu hrabrost da prvi put u istoriji Srbije učine poteze koji su na kraju organizovane kriminalce, okorele ubice stavili na višedecenijske kazne zatvora. Dotad su oni bili slobodni građani.

Osećate li odgovornost danas kada vidite da su neki od funkcionera DS-a u pritvoru, pod istragom? Da se o vašoj stranci govori kao o stranci korupcionaša i lopova?

Da li je bilo korupcionaša i lopova u Demokratskoj stranci utvrdiće sud. Imam i lični interes da antikorupcionaški procesi budu dovršeni i da saznam istinu o njima. Oni koji su danas predmet istraga, dali su mi ličnu zakletvu da je to neistina. Ja sam uzdržan čovek, i ostavljam mogućnost da niko nije kriv dok se to ne dokaže. Ali svako ko je ukrao tokom mog mandata, pucao mi je u leđa. Moj je lični interes da saznam ko mi je pucao u leđa.

I u vreme dok ste vi bili na vlasti pisalo se o Duliću, čovek iz vrha stranke je, među nama, novinarima, imao nadimak „deset odsto“... Zašto niste reagovali?

Nisam imao snagu da se izborim sa onim što je pisalo u novinama. I u DS-u mi zameraju što nikog nisam smenio. Moja je mana da ne mogu da kaznim nikoga za koga nemam konkretne dokaze. To mi je veliki problem, slabost. A možda i izvesna principijelnost.

Ali imali ste mehanizme da istražite.

Uvek sam podsticao sve istražne institucije da rade svoj posao. Uostalom, podsećam vas da su sadašnja hapšenja posledica istraga koje su pokrenute kada smo mi bili na vlasti. U vreme prethodne vlade te istrage nisu dovele do takvog nivoa dokaza da je bilo moguće da dođe do hapšenja. U nekim slučajevima je, po istražiteljima, bilo dokaza, kao u slučaju gospodina Kneževića, ali kao što vidimo, sud ih je odbacio. Ja sam uvek govorio da niko nije zaštićen. Pa i protiv gospodina Miškovića je vršena istraga prethodnih godina. Sve što se sada dešava je posledica istraga koje su vršili tužilaštvo i policija u vreme prethodne vlade. Podsećam vas još jednom i da su neki ljudi u prošlosti hapšeni, da se dolazilo do sudskih procesa, a onda je kompromitovana čitava borba protiv korupcije oslobađajućim presudama.

Očekujete li da će to i sada da se desi?

Ja ne znam šta će da se desi. To je u nadležnosti istražnih organa. Sadašnji direktor policije bio je direktor policije i u vreme DS-a. On je bio direktor policije i u vreme vlade Vojislava Koštunice. Sadašnji tužilac je imenovan u prethodnoj vladi. Bez njihove aktivnosti do ovih rezultata ne bi došlo.

U javnosti se pominju procene da bi na proleće moglo doći do novih izbora. Verujete li u to?

Nije nemoguće. Postoji mogućnost da razlika u podršci članicama Vlade bude takva da oni imaju različite interese. To što ja nisam kao predsednik Demokratske stranke raspisao izbore kad je Demokratska stranka imala preko 40 odsto podrške bilo je vrlo čudno za SPS i za G17 plus. Oni su sve vreme očekivali da ću raspisati izbore.

Da li je Demokratska stranka spremna za izbore?

Nije. Ovog trenutka ne. Ali do proleća može biti i te kako spremna.

Od čega to zavisi?

Od samog rukovodstva stranke. Novo rukovodstvo sada mora da pripremi stranku za izbore, da izoštri kritičku poziciju. Da ima svoje mišljenje o svim relevantnim pitanjima. Ne može Demokratska stranka da ćuti o hapšenju Miškovića do devet sati uveče. A onda moj nekadašnji šef kabineta Miodrag Rakić prvi izađe sa političkim stavom.

Zašto je to tako? Zašto je Demokratska stranka izgubila ulogu aktera?

To morate da pitate novo rukovodstvo. To je zakonomerno s jedne strane, a s druge strane posle skupštine Demokratske stranke nastupilo je novo vreme. Zašto je zakonomerno? Zato što je stranka imala više od 40 odsto podrške 2009. godine, a onda je snaga počela da pada, jer nijedna stranka u dužem intervalu to ne može da zadrži, sem brutalnim mahinacijama ili zloupotrebom vlasti. U demokratiji to je skoro nemoguće. Demokratska stranka je sad u jednoj silaznoj putanji, ali doći će trenutak kada će iz te udoline krenuti u rast.

Koliko ćete vi u tome biti aktivni kao počasni predsednik? Sada ste i zaposleni u DS.

Imam radno mesto u Demokratskoj stranci i na sednicama Predsedništva doprinosim svojim stavom. Ali svakako neću imati onu poziciju koju sam imao. Sada su legitimno pravo upravljanja dobili neki drugi ljudi, koji imaju i obavezu i pravo da formulišu politiku.

Kako ih vidite u ovom trenutku, da li razgovarate sa Đilasom, da li ga savetujete?

U ovom trenutku bilo bi neukusno kada bih ja novog predsednika stranke savetovao. On mora da ima jedno vreme da definiše svoj politički put. Kad to prođe, ja ću uvek biti voljan da mu pomognem. Prva sednica Glavnog odbora nakon izborne skupštine DS-a pokazala je različite političke stavove, zavisno od regije odakle dolaze. Iz Vojvodine smo čuli da bi DS trebalo da zastupa ideju ojačane autonomije. Čuli smo i stav gospodina Petrovića o novoj političkoj organizaciji Srbije, sa centralnom Srbijom kao trećom integralnom jedinicom koja bi imala sudsku, zakonodavnu i izvršnu vlast. Ima nekoliko političkih ideja i videćemo kako će se stranka stabilizovati u budućnosti.

Kada ćemo videti Demokratsku stranku kao aktivnu opoziciju?

To morate sad da pitate novog predsednika. Bilo bi vrlo nekorektno da ja to sada tumačim.

Šta je vaša politička budućnost?

Svakako mogu da radim u interesu Srbije u određenim međunarodnim institucijama. Nema mnogo predsednika u svetu koji su bili osam ili devet godina na vlasti, koji imaju 54, 55 godina, nema mnogo predsednika država koji su radili u ovako kompleksnom političkom prostoru. Ovih dana sam razgovarao sa mojim evropskim kolegama, sa generalnim sekretarom Ujedinjenih nacija, i mislim da mogu da doprinesem i kredibilitetu Srbije u saradnji sa tim institucijama. S druge strane, imam praktična znanja u domenu borbe protiv organizovanog kriminala, bezbednosti.

Postoji li neko konkretno mesto na koje ćete se kadidovati?

Bilo bi neosnovano u ovom trenutku govoriti o tome. S druge strane, ja neću da napustim politiku u Srbiji. Želim da pomognem Đilasu, Rakiću, Bojanu Pajtiću... Uveren sam da je DS institucija bez koje Srbija ne može napred. Stranke koje sada vode politiku nemaju visok potencijal. To je još jedan od razloga što mislim da će se izbori desiti. Jer te stranke mogu da pompezno nastave pregovore o Kosovu, naprave nekoliko značajnih koraka kao što je susret sa Tačijem, ili borba protiv korupcije, ali nemaju tu stručnu strukturu, ljudski potencijal koji bi mogao taj proces dovesti do kraja. To će se vrlo brzo naći na ivici vodopada, što će ih voditi prema izborima. Dakle, ne može se politika voditi samo na popularnosti, politika mora da bude održiva. I zbog toga verujem u nove izbore i verujem da se Demokratska stranka vrlo brzo vraća na svoju, da ne kažem samo zasluženu poziciju, nego na poziciju kojoj u ovom društvu pripada.

Kako izgleda kada ste osam godina na vlasti, a onda tu vlast izgubite? Kako se osećate?

Odlično, jako dobro. Fali mi još samo malo da se osećam potpuno slobodno. Ne znam da li vi to možete da zamislite. Ja sam proveo deset godina slušajući bat tuđih koraka iza sebe. Nikada nisam ušao nigde a da neko pre mene tu nije ušao. Nikada nisam bio u jednoj prostoriji sam, a čovek ima elementarnu potrebu i za samoćom. Ponoviću reči jednog drugog predsednika, Bila Klintona, s kojim sam nedavno razgovarao. On kaže: „Bivši predsednik, to je kontroverzno osećanje, fantastično, što prvi put osećaš tragove slobode posle toliko godina. S druge strane, katastrofalno je što znaš kako bi trebalo da se radi, a onaj ko ne zna sad je na vlasti.“

Koju vrstu odgovornosti osećate posle svega? Kako merite uspehe i neuspehe?

Imam osećaj odgovornosti za sve loše stvari koje su učinjene ali bilo je i mnogo dobrih stvari koje sam učinio, velikih stvari. Dakle ne odustajem od toga da bi politika pomirenja za Srbiju bila velika stvar, mi smo danas jedno politički mirnije društvo, a pre osam godina bili smo na ivici građanskih sukoba. S druge strane, izmirili smo se sa regionom i nadam se da će moji naslednici nastaviti tu politiku. Vreme definiše da li je neko nešto postigao ili ne. U spoljnopolitičkom smislu mi smo promenili imidž Srbije u svetu, dobili smo viznu liberalizaciju, Srbija je postala predsedavajući OEBS-a, što je bilo nezamislivo nekoliko godina ranije.

A na ličnom planu? Izgubili ste vlast…

Ovaj period kroz koji sam ja prolazio imao je elemente krize, imao sam prilike da vidim ljude u svoj njihovoj punoći. S druge strane, meni je bilo intelektualno zanimljivo da ono što sam čitao u knjigama kao student, vidim i na ličnom slučaju. Ko će prvi da me napadne? Ko će da bude prvi koji će da me optuži za nešto, a na svaki moj predlog ili odluku je u poslednjih 10 godina aplaudirao?

Pretpostavljam da ste razočarani.

Ma ne, niko me nije razočarao.

Sad niste iskreni.

Iskren sam. Ne kažem da me niko nije povredio. Povredili su me mnogi, ali to traje nekoliko dana, ako ste zreo i jak čovek. Sa Miodragom Rakićem sam ostao u najboljim ljudskim i političkim odnosima, sa Nebojšom Krstićem sam takođe ostao u dobrim odnosima. Od nekih ljudi sam se jako udaljio, a sa nekima izgradio vrlo korektne odnose. Na primer Đilas i ja redefinisali smo svoje odnose. Mi smo vrlo različiti - on je potpuno druga vrsta čoveka, ali ima puno pravo na legitimno političko postojanje. Recimo, Vuk Jeremić već dugo ne vodi spoljnu politiku koju sam ja zastupao. Ali bože moj, idemo dalje.

Kako se osećate kad čujete Vesnu Pešić koja kaže da je ova vlada bolja od prethodne?

Vesna Pešić je rekla i da sam ja Al Kapone. Tog trenutka kada je to rekla ona je prestala da bude relevantna za mene. A opet, Vesnu Pešić znam decenijama, sa njom sam bio u zatvoru osamdesetih... Ljudski, ne zameram joj, ali sa stanovišta intelektualne čestitosti za mene njene rečenice nemaju relevantnost.

Vesna Pešić nije jedina koja vas kritikuje.

To je njihovo demokratsko pravo.

To je kritika ljudi koji su vas podržavali.

Zašto mislite da su me podržavali?

Glasali su za vas kao predsednika.

I to je veliko pitanje. Mnogi su rekli da jesu, sećam se mnogih koji su govorili da su glasali za mene i da zato imaju pravo da odlučuju šta se događa u DS, a glasali su za LDP. Prosto, to nije intelektualno korektno. S druge strane, ja nikada nisam osećao uporište u toj vrsti intelektualaca, koje takođe uvažavam i poštujem. Imate mnogo intelektualaca u Srbiji koji su bili stvarno uporište za ono što sam činio, ali se nikada nisu pojavili u medijima. Ja sam sa njima u neposrednoj komunikaciji proveravao validnost svojih političkih ideja, pa ako hoćete i pojedinih odluka, ali oni ne izlaze u medije. Vesna Pešić svakako nikada nije glasala za politiku koju sam ja vodio.

Antonela Riha

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner